Svi imamo ulogu, samo kako ćemo je odigrati. Prvih dana mog boravka u bolnici mužu i prijateljici su došle sumnje, zbog nekih krivih informacija, da vjerojatno nisam više živa. Nisu se usudili zvati bolnicu, a ja se nisam mogla tada javljati na telefon. On se uputio prema meni. Ni sam ne zna kako je dovezao.
Kad je došao, radost i suze, ipak sam živa.
Od rane mladosti doživljavam u sebi da nisam slučajno na životu i da imam zadaću. Doživljavam da me Gospodin oblikuje, osposobljava za neka svoja djela. Brusi moje talente i polako mi otvara oči.
Gledam ovih dana, a i inače, kako se čovjek bori za poziciju, za titule. Da bude na vrhu organizacija, udruga, odbora i svih mogućih počasnih mjesta. To je ta čežnja u čovjeku da se ostvari, da ga se prizna. Nerijetko odemo u krivom smjeru. Gdje smo to pozvani? Za što osposobljeni?
Duh Sveti je “šapat laganog i blagog lahora” kaže Pismo. Tako nježan u ovom grubom svijetu, da se jedva zamijetiti može. Kad pustimo kormilo, nenametljivo i tiho vodi. Oblikuje, osposobljava i šalje. I ono što je ljepota, je da ne pušta. Da se umaći ne može. Ostavlja Gospodin na životu za “djelo milosno” one koje je pozvao.
I to je onaj smisao koji ispunjava.
Jedina titula koja sve čežnje ispunjava.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
