Piše: Lana Poljak Branisavljević
BITI SVET
Danas je blagdan Svih svetih. Dan kada na poseban način promišljamo o tome što je život, kako tim životom koračamo te u konačnici kamo idemo i što je to smrt.
Riječ svetost može nam se ponekad činiti tako dalekom, nekako uzvišenom i nedostižnom. No, upravo tu svetost, taj hagios, Stvoritelj spušta u samo središte tvoga i moga bića. To je naša duhovna duša. Ona je zrcalo samog Stvoritelja u nama, jer na Njegovu sliku smo stvoreni.
Prvi korak na putu svetosti je prihvatiti da si ljubljeno i željeno dijete svoga Stvoritelja i to da u tu stvarnost i istinu ulaziš svaki dan. Jedino iz tog temelja svoga života možemo otkrivati ljepotu sebe kao osobe koja nam je darovana, osluškivati glas naše savjesti koja nas stalno čini budnima, ulaziti iz svojih malih i velikih zarobljenosti u slobodu, jačati svoj karakter, izgrađivati svoje vrline, rasplamsavati u sebi nadu, razvijati kreativnost i jačati povjerenje.
Sveci su ljudi koji ljube Stvoritelja, život, sebe, druge ljude, a pogotovo svoje neprijatelje i protivnike.
Svaki čovjek pozvan je u svom životu biti svet, a to znači otkrivati iznova i iznova gdje je slab i manjkav, gdje sumnja i pada te baš usprkos tome biti neumoran i ustrajan u tome da se promijeni, da bude nov i da se uvijek iznova, bez obzira na sve prepreke, odlučuje za dobro i istinu.
Biti svet znači biti zagledan u vječnost te već ovdje na zemlji graditi i stvarati ono što je nepropadljivo, a odvezati se od svega materijalnog, privremenog i površnog.
Biti svet možeš već danas! Tolike prilike, toliki ljudi, stoje danas pred tobom! Nemoj ih previdjeti, oni su tvoja karta za vječnost!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
