Razgovarala: Anđela Krivić
Silva Vrdoljak, teolog, mentorica u hagioterapiji koja već 20 godina djeluje kao
hagioasistentica. Donosimo vam intervju s njom koji smo napravili uoči seminara koji je vodila u Dubrovniku. Naslov seminara, odnosno tema bila je »Iz straha u povjerenje«.
Anđela: Zbog čega je u današnjem vremenu ova tema izrazito aktualna?
Silva:
Tema je suvremena jer “ljudi današnjice izgledaju nesigurni, dezorijentirani, bez nade“, rekao je papa Ivan Pavao II u svojoj pobudnici Crkva u Europi. Čovjek doživljava da mu je život ugrožen, na nesigurnim temeljima, jer duh postomoderne, kao stalna promjenjivost, ruši sigurnost, obvezu i ljudske vezanosti.
Posljedica toga je da u ljude ulazi strah. Čovjek je izgubio središte, izgubio je sebe, izgubio je temelj i upravo je zato poziv Crkve da se čovjek vrati sebi i svom temelju – Stvoritelju, Bogu. Što se događa s čovjekom kada izgubi taj temelj, “tlo pod nogama“? Temeljna ugroženost, nepovjerenje. I normalno, simptom te ugroženosti , manjka povjerenja jest strah.
Anđela: Zašto su to seminari nove evangelizacije?
Silva:
Ne radi se o novom sadržaju, naravno, jer on je oduvijek bilo u Crkvi. Radi se o novoj snazi, novom izričaju.
Modernog čovjeka mi trebamo pronaći tamo gdje je on sada. To znači s novom snagom Duha i novim izričajem, i to je moje iskustvo.
Kad radite s mladim ljudima, oni veoma vole taj znanstveni govor. Vole govor koji oni isto razumiju, suvremeni govor. I to je sigurno sadašnji kayros hagioterapije, Zašto?
Kako je i naš profesor postavio, tu se ne ozdravlja i ne liječi nešto na čovjeku, nego sam čovjek. Ako promijenimo čovjeka, promijenili smo svijet. Prema tome, bitno je to srce, opredijeljenost za Boga. Zbog toga bih rekla da je sadržaj pojma nove evangelizacije upravo u tome kako distanciranog vjernika ili nevjernika ponovno dovesti do iskustvenog vjernika, iskustvenog kršćanina. I danas su nam potrebniji iskustveni argumenti koji su potrebni za život, za svagdašnjicu, više nego teoretske spoznaje.
I Gadamer i ostali rekli su da je teoretska istina mnogo siromašnija od one iskustvene. I zato… što je antropologija nego iskustvo koje traži objašnjenje i razumijevanje. Iskustvo i logika. Ne možemo mjeriti pola metra povjerenja ili kilogram ljubavi. Ali sigurno, kad čovjek oprosti, on se oslobađa. Dokazano je da 70 % bolesti ima uzrok na ovom antropološkom duhovnom području. To govori medicinski antropolog Arthur Jores.
Znači idemo raditi, idemo se razvijati, hajdemo čovječe, upoznaj svoje dostojanstvo, hajdemo zaista postati čovjek. Kršćanine, upoznaj svoje visoko mjesto u ovom društvu. Na što nas pozivaju biskupi u knjizi „Poziv na svetost“.
Anđela: Iz perspektive hagioasistentice i evagelizatorice možete li nam dati odgovor na koji su način ova dva područija povezana? Može li to pomoći čovjeku? U današnjem vremenu nude se različiti odgovori na egzistencijalna pitanja, puno je izvora koji pružaju samopomoć. Zašto ovo nije to?
Silva:
Ponovno treba naglasiti da je hagioterapija izrasla iz nove evangelizacije. To znači da je ukorijenjena u novoj evangelizaciji. Što to znači?
Znači da je glavni lijek i liječnik u hagioterapiji Isus Krist, njegova sila i snaga – Duh Sveti. Prema tome, preduvjet djelovanja u hagioterapiji jest da osoba hagioasistent mora imati iskustvo Duha, iskustvo prijateljevanja s Isusom i Duhom Svetim, treba biti duboko uronjena u Crkvu i živjeti sakramentalni život.
Slikovito rečeno, naši korijeni su u Crkvi, ali naše su grane i lišće u svijetu. Dakle, imamo
poslanje u svijetu, ali crpimo snagu upravo iz onoga što jesmo, a to je kršćanstvo, kršćanski duh. Zašto? Jer jedino kršćanski duh, Duh Isusa Krista ima snagu i moć ozdravljati antropološki aspekt čovjeka, po kojemu čovjek jest čovjek, jedinstveno biće na ovoj Zemlji. Čovjek je vrhunsko biće jer je zamisao samoga Boga koji mu je neposredno stvorio duhovnu dušu i time mu darovao njene mnoge sposobnosti po kojima je on specifično čovjek. Bit čovjeka jest da je on osoba. Znači, osoba je duhovne naravi. Osobu mi nisu dali otac i majka, nego taj Netko. Zato kažemo da je čovjek biće od drugoga.
Tko je taj Netko? Bog.
Znači, ja sam jedinstvena,neponovljiva osoba samo po zamisli mojega Stvoritelja, Boga Oca, koji mi je dao duhovnu dušu i sposobnosti, o kojima govori filozofsko-teološka antropologija. Te su sposobnosti oštećene praiskonskom krivnjom, istočnim grijehom. I zato se čovjek ne može sam otkupiti i spasiti. Ljudski duh kao takav nema tu snagu u sebi jer je oštećen, ranjen, relativan, što znači da nije apsolutan. Na primjer, znanost nam govori da je naša svijest teško oštećena jer smo svega 25 % svjesni.
Zato nas i Isus Krist i Crkva pozivaju: »Budni budite, bdijte.« Hagioterapija stoga nikako nije samopopravljanje i nekakva samopomoć, nego upravo hagioasistent mora biti evangeliziran i u susretu s hagiopacijentom. On njemu govori na znanstven način, posreduje lijek bitkom i transcendentalima, ali ako je riječ i posredovanje pomazano Duhom, osoba u potrebi to čuje toliko da poželi promijeniti svoj život. Kad znanstveno objasnite da neka negativna, zla misao razara mozak; da nemoralnim životom sami sebe izbacujemo iz postojanja, rekli bismo kršćanski iz Božjeg dlana, tada sigurno doživljavamo ugroženost. Zbog toga je temeljna terapija zaokret od zla prema dobru.
Znamo da je taj lijek i liječnik Isus Krist, a hagioasistent je samo posrednik. “Po Isusu Kristu dobivamo oproštenje krivnje grijeha, oslobođenje od dugova, te imamo mogućnost izići iz ropstva zlu i Zlome i ući u prostore istine, dobrote , pravde, ljubavi“. No, s Isusom se povezuje svatko tko je spreman oprijeti se zlu, Zlome, grijehu, te se opredijeliti za dobro.
Čovjek živi po zakonu morala, te svaka odluka za moralno djelovanje, čovjeka povezuje sa spasom u Isusu Kristu, riječi su našeg Utemeljitelja. Zato nas je stalno upozoravao da ne djelujemo samo ljudskim snagama i sposobnostima jer to nije hagioterapija. Kad čovjek stoga djeluje na toj razini Duha, tada se vide i rezultati.
Anđela: Koja je razlika izmđu hagioterapije i raznih new age praksi?
Silva:
Razne new age prakse nisu duhovna, nego paraspiritualna, a to znači da su psihološke, a ne duhovne razine te razaraju, a ne liječe duhovnu dušu.
Opasna su jer čovjeka prevare i zaustave na razini tijela i psihe, te ga razočaraju sugerirajući mu da i nema duhovne dimenzije koja ga sigurno može spasiti.
Zapravo te prakse su unos novih ranjenosti duhovne duše. Stoga je jasno kada Utemeljitelj ističe da samo evangeliziran hagioasistent može raditi u hagioterapiji.
Anđela: Prof. Ivančić je također spominjao snagu dobrih misli koje će onda dovesti do dobrih djela. Koja je razlika između toga i pozitivnih misli?
Silva:
Ako vjerujete u snagu pozitivnih misli i riječi, znači mislima i riječima dajete magičnu moć, svojoj podsvijesti dajete magičnu moć, što je pogrešno.
Ključno je pitanje: odakle čovjeku sposobnost za dobre misli, riječi, djela?
U hagioterapiji je jasno da se radi o sili isnazi dobrote Stvoritelja, Boga koja se ostvaruje u nama kada joj vjerujemo. A vjerovati znači očekivati dobro.
U svakom čovjeku je položeno izvorno sjećanje na dobro i istinito i ono se u nama aktivira kada se i mi okrenemo dobru kroz misli, riječi i djela, riječi su pape Benedikta VI . Prema tome, ovdje je pogled usmjeren na Onoga od koga dolazi ta sposobnost za dobru misao i riječ. To je velika razlika.
Anđela: Kakva su Vaša iskustva rada s ljudima i koji su najčešći problemi zbog kojih vam ljudi dolaze?
Silva:
Ljudi dolaze zbog bračnih i obiteljskih problema, problema raznih ovisnosti, problema straha, depresije, besmisla, problemi gubitka najdražih osoba i tako dalje. Hagioterapija ne ozdravlja čovjeka od depresije. Depresija je psihička dijagnoza, psihička bolest i takva osoba mora biti pod nadzorom liječnika, mora piti propisane lijekove jer treba poštivati svoju biološku zakonitost koji mu je Bog dao. Ali, što se radi u hagioterapiji kod takve osobe?
Vidjeli smo da su prisutna četiri “elementa” kod depresije, agresije: povrijeđeno je dostojanstvo čovjeka, oštećena je savjest, muči ga besmisao i nerazvoj svog talenta, odnosno oštećenost kreativnosti.
Dakle, nije pronašao temeljni smisao zbog kojega je pozvan, a koji smo svi dobili u trenutku začeća. U hagioterapiji se na antropološkom području radi antropološkim alatima, a ne medicinskim. Stoga treba poštivati sve kompetencije. U hagioterapiji je to cjelovito liječenje. Ne zbog toga što je hagioterapija i antropološka pomoć dodatak medicini i psihijatriji da bi činila tu cjelovitost čovjeka. Ne!
Radi se o tome da antropološko-duhovni aspekt čovjeka i njegovo ozdravljenje jest cjelovitost čovjeka jer je duhovna duša bitna forma čovjeka kao osobe.
Anđela: Kako svijet reagira na hagioterapiju koju je prof. Ivančić utemeljio kako bi pomogao ljudima?
Silva:
Obilazeći Europu zbog poslanja u apostolatu nove evangelizacije i hagioterapije, svjedok sam da je profesor mnogo sijao seminarima nove evangelizacije na području Austrije, Švicarske, Njemačke, Italije, Irske, Engleske, Ukrajine, Makedonije, Srbije, BiH, Slovenije, kao i održavanjem Međunarodnih studija za hagioterapiju koji su antropološki i znanstveno razrađeni. I svi u hagioterapiji prepoznaju jedan biser, jer se temelji na filozofsko-teološkoj, kršćanskoj antropologiji.
Hagioterapija se sve više prepoznaje, širi i priznaje kao metoda antropološke medicine. Također, u seminarima nove evagelizacije Crkve pokazala se velika potreba poznavanja čovjekove antropološke dimenzije.
Čovjeka treba poznavati kako bismo liječili dušu i tijelo i kako bismo razumjeli podatke Objave. U tom kontekstu bitno je da nova evagelizacija započne s čovjekom i njegovom egzistencijalnom stvarnošću. To znači da je prvi korak u novoj evangelizaciji egzistencijalno i antropološko pitanje čovjeka tzv. Pretkatekumenat.
Zbog toga, bitno je uvidjeti da hagioterapija nije samo neki svjetovni posao odvojen od kršćanstva, nego upravo temeljni sadržaj evangelizacije, riječi su prof.dr. T. Ivančića.
Jednostavan i uvjerljiv govor, govor koji je plod vlastitog iskustva iz života, iskustva svoje nemoći, oštećenosti , ali i izlaza iz istih, svatko razumije: »Vidite, čovjek želi biti dobar, a ne može. Čovjek bi htio biti svjestan, a često je, pored budnih očiju, pospan. Čovjek bi htio u volji činiti dobro, pomoći nekome, a opet ispada da je važan samo sebi.«
Čovjek, stručno rečeno, ima zakonitosti Bitka. Kad se tih zakonitosti drži, on je u Dobru, u Bogu. Kad ih se ne drži, sam sebe ugrožava, ranjava, ili ga drugi ljudi povrijede uvredama i slično. Zatim stanje oko njega, ekonomska situacija, posao, rat, progonstva i razne druge nepogode stvaraju ugroženost čovjeka. I zbog toga kažemo da je čovjek svestrano: egzistencijalno, antropološki i ontološki ugrožen.
I zato Boga ne treba “umjetno” dovoditi u život. Jer znanstveno je jasno: svaki čovjek zna za Boga. Neuroznanost kaže da imamo “modul Bog” u mozgu, imamo savjest, čovjek se rađa kao religiozno biće, a u našoj podsvijesti je duhovni supstrat. To je tako sve jasno. Prema tome, svijetu danas, rekla bih, Boga treba više pokazivati životom.
Anđela: Profesor Ivančić je bio Vaš mentor te imate dugogodišnje iskustvo rada s njim i njegove blizne. Kako je to utjecalo na vaš život?
Silva:
Profesora sam upoznala na sudentskom vjeronauku davne 1980-e godine. Te iste godine profesor je vodio i seminar za evagelizaciju Crkve u Pazinu te sam bila sudionik istog. Taj seminar je promijenio moj život i trajno ostavio pečat na moj život, brak, obitelj i zvanje do danas.
Doživjela sam iskustvo Isusove blizine i iskustvo Duha Svetoga, iskustvo vlastite preobrazbe od religiozne Silve u Silvu koja vjeruje Isusu Kristu. Taj se seminar “produžio” do danas, a to iskustvo je razlog zbog kojeg sam u hagioterapiji.
Osim moje osobne čežnje i Profesor je prepoznao u meni da imam poziv za hagioterapiju. Nakon diplomiranog stručnog studija teologije, zatim temeljne formacije za rad u hagioterapiji kao i trajne formacije prema Pravilu ZMR, četrdeset godina sam u karizmi ZMR, dvadeset u hagioterapiji i apostolatu nove evangelizacije. Moje iskustvo rasta i rada uz profesora jest da sam pozvana na stalni obrat i rast u vjeri prema Isusu Kristu.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Silva Vrdoljak, teolog, mentorica u hagioterapiji koja već 20 godina djeluje kao
hagioasistentica.
