Hrabrost u patnji

Piše: Marina Ćavar

Viktor Frankl, austrijski neuropsihijatar, osnivač treće bečke psihoterapijske škole (uz Adlera i individualnu psihologiju, te Freuda i psihoanalizu), tzv. logoterapije, primjećuje kako se često događa da se neki pacijenti žale kako njihov život nema smisla jer njihova djelatnost nema neke veće vrijednosti.

Liječnici upozoravaju kako je potpuno nevažno što čovjek radi, nego kako radi, ispunjava li zaista mjesto na koje je jednom postavljen.

Ne postoje samo vrednote koje se daju ostvariti djelovanjem. Osim tih, „stvaralačkih“, postoje i „doživljajne“ vrednote. One se realiziraju kroz „primanje“ svijeta, npr. u zanesenosti umjetnošću ili ljepotom prirode. Prema Franklu, postoji i treća kategorija mogućih vrednota. 

Naime, život se pokazuje smislen i onda kada nije ni stvaralački plodan, ni pun doživljaja. Npr. naizgled vrlo osiromašen, ograničen život (u stvarnosti samo za stvaralačke i i doživljajne vrednote), nudi najveću šansu za ostvarivanje vrednota. A to su stanovišne vrednote ili vrednote stava. Tu je važno kakav stav čovjek zauzima prema nepromjenjivoj sudbini. Tu se radi o hrabrosti u patnji, o dostojanstvu čak i u propasti i u neuspjehu.

Ljudska egzistencija zapravo nikada ne može postati zaista besmislena.

Život čovjeka zadržava svoj smisao sve dok diše. Dokle god čovjek ima svijest, ima i odgovornost. Frankl ovdje zaključuje kako biti čovjek, znači biti odgovoran.

Odgovornost je prava bit čovjekove egzistencije.

Nastavno na gornji rad, možemo izdvojiti neke sličnosti u razmišljanju Frankla i Ivančića. 

Moglo bi se reći, kako kod Ivančića život čovjeka zadržava smisao ne samo dok diše, već i onkraj, kada više ne diše ovozemaljski život, već onaj „s druge strane“.

Dok Frankl govori o hrabrosti u patnji kao vrednoti stava, dotle Ivančić govori o hrabrosti kao moći duhovne duše, i to osobito karaktera, te je naziva, tragom i Aristotela, duhovnom krepošću.

Slično Frankl govori i o dostojanstvu, dok kod Ivančića, dostojanstvo predstavlja dostojanstvo osobe, kao jedinstvene u svom identitetu, i to kao onoj koja je nositeljica kompletnog organizma duhovne duše, te se na njoj (osobi) kao na ekranu vide sve promjene koje se događaju u čovjeku.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.