Piše: Lana Poljak Branisavljević
TI ME ČEKAŠ
Stvoritelju moj, želim se danas s tobom susresti.
Znam da me čekaš…
Ja ti se sada odazivam. Otvaram ti vrata svoga srca. Dopuštam ti da u njega uđeš.
Ti me poznaješ bolje nego što samu sebe poznajem. Ti si svaku moju stanicu satkao i ispunio svojim duhom. Zato sam tebi nalik…
Tvoj pogled je i opet tako majčinski blag i nježan… Tvoje raširene ruke zovu u zagrljaj. Govoriš mi: “Dijete moje…” Po imenu me zoveš…
U meni je neugasiva čežnja da budem ljubljena, da me netko prihvati i voli, da me razumije, ne optužuje i ne procjenjuje… Ljudi to ne mogu, ma koliko god se trudili i željeli.
Jedino Ti možeš ispuniti čežnje moga srca.
Dopuštam da se Tvoja ljubav razlije u moje srce, da zahvati svaki manjak u meni koji je prisutan. Da ozdraviš sve one rane koje sam doživjela od trenutka začeća pa do danas zbog nedostatka ljubavi od drugih, zbog teških situacija u mome djetinjstvu, zbog bolesti, svađa i razdora u mojoj obitelji…
Želim danas iznova prihvatiti sebe iz Tvojih ruku.
Želim iznova reći: Da, prihvaćam svoj život koji mi ti daruješ i sebe baš ovakvu kakva jesam jer si me Ti takvu zamislio! Od danas više neću bježati od sebe i truditi se biti drugima nalik. Toliko bogatstvo je u meni – sloboda, kreativnost, talenti, darovi, vrline. Želim razvijati sve to što si mi dao.
Oče moj, ponekad je tako teško biti čovjek. Ovaj svijet je pun bolesti, patnji, nepoznanica i nesigurnosti. Sve me to straši. Trebam Tvoju čvrstu ruku da me vodi, Tvoj zaklon da me zaštiti u trenucima ugroženosti i napada.
Želim uvijek slušati Tvoj glas, jer toliko je laži i neistina koji me skrenu na krive i lažne putove. Ja znam da samo Tvoj put vodi u Život. Molim te danas za odvažnost da na tom putu mogu hrabro i ustrajno koračati k Tebi.
Hvala ti što je Tvoj pogled na meni, što Tvoje oči bdiju nad svakim mojim korakom.
Ti si obećao da si s nama u sve dane do kraja svijeta. Lijepo je znati da ne moram ići sama, da uvijek mogu k Tebi svratiti.
Zahvaljujem ti za utjehu i ohrabrenje, za nježnost i ljubav kojom me obasipaš! Moje srce je ispunjeno jer znam da sam Tvoja miljenica!
Hvala ti što me uvijek strpljivo čekaš…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
