Piše: Lana Poljak Branisavljević
UĆI U PRAKSU
Čitam prekrasne tekstove ovih dana na ovom našem portalu. Toliko miline, toliko nade i
ohrabrenja u ovim vremenima negativnih i pesimističnih vijesti sa svih strana. Kao da se duša odmara i liječi već samo čitajući i upijajući ono dobro što iz riječi izvire. No, pitam se danas iznova: A što sam od toga svega pročitanog konkretno provela u svoj život? A što ću od toga tek primijeniti?
Hoće li sve to dragocjeno sjemenje duhovnog zdravlja pasti negdje usput? Hoće li sve to proći mimo mene?
Promisli, dragi vjerni čitatelju, koliko si toga već na ovim stranicama pročitao? Budi iskren
prema sebi pa odgovori: a jesi li nešto od toga zaista prihvatio i tako učinio? Jesi li bio
ustrajan u iščekivanju plodova?
Probaj se prisjetiti koja te riječ, rečenica ili iskustvo na poseban način dotaknulo? Prebireš li to u svom srcu, oživljavaš li to iznova? Predlažem ti da se vratiš iznova na onu riječ koja te pogodila i u kojoj si prepoznao: baš ovo mi je trebalo, za ovime moja duša čezne…
Nije dovoljno samo čitati o praštanju, o povjerenju, o izlasku iz strahova, o tome kako treba ljubiti drugoga, o tome što je to sabranost ili kako bi trebalo početi graditi dobre i zdravi misli i govor…Od toga čovjek ne živi.
Čovjek je živ, on se mijenja i razvija samo onda kada se odvaži i usprkos tromosti tijela i otporu psihe kaže – Idem učiniti! Idem isprobati! Kada nam liječnik propiše terapiju, mi otiđemo u ljekarnu, pribavimo lijek i uzmemo ga u propisano vrijeme. Tako je i s duhovnim lijekovima. Mi pročitamo ili čujemo što je to dobro za naš život, što bi i kako trebalo učiniti.
Danas je vrijeme da učiniš onaj konkretan korak u praksu.
Samo jednom prolaziš ovom zemljom i ovim danom…Odvaži se! Ljubav vječna prati svaki tvoj korak i podupire te! Stvoritelj tvoj u tebe vjeruje!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
