Piše: Mirjana Ištvanović, hagioasistentica CHT Koprivnica
Jednoga vrućeg ljetnog dana morala sam na posao. Na poslu nemam klime. Izlazim iz stana, otključavam bicikl, a ono, tik uz betonski šaht uzdigao se jedan maslačak, predivnog žutog cvijeta. Oko njega je od sunca izgorjela trava, a on raste i cvate, gotovo na užarenom betonu. Zastanem na sekundu i bez riječi ga promatram. Tada mu progovaram: „E, pa kada možeš ti, mogu i ja. Ja imam i vode i hrane, a ti ne i, usprkos tomu, cvateš.“
Razmišljam cijelim putem kako moj duh crpi baš tu istu snagu Duha koja ovom cvijetu daje da raste i cvate. Sretna sam da ova sličica ide dalje, do tebe, i poput sjemena maslačka leti i ozdravlja duh.
Kad vozim bicikl gradom, pogledom tražim te divne cvjetiće. Sada ih vidim puno, bez obzira kakva vrućina bila. I pomislim dok ih gledam: „Pa vidi, svaki je jedinstven. Jedan je manji, jedan veći, onaj se uzdigao visoko… Nisam li i ja poput ovoga maslačka, tu negdje?“
A ti, dragi prijatelju, zamisli se nad ovom istinitom pričom i znaj da si baš ti stvoren da, poput ovog maslačka, rasteš da raznosiš sjeme, miris i boju u svome gradu ili mjestu.
Ti si jedan maslačak pod ovim nebom! Prepusti se samo Očevoj ljubavi da te natapa i nećeš prestati cvasti. Zatim se uzdiži i sij sjeme dobrote i ljubavi, koje se tako lako prenosi u tvoju okolinu.
Hagioasistent odgovara – Problemi sa spavanjem
