Piše: Lana Poljak Branisavljević
TI SI BOGAT
Jedna priča kaže ovako: Jedan čovjek je živio u gradu, te je naumio prodati roditeljsku kuću na selu. Susreo je prijatelja koji je bio novinar i pjesnik pa ga je zamolio da u novine i na internet stavi oglas o prodaji kuće. “Želio bih prodati onu kuću na selu, vidio si je i ti. Možeš li sastaviti dobar oglas?”. Pjesnik je napisao: “Prodajem prekrasnu kuću na imanju koje okružuje zelena šuma i kroz koju teče bistar potočić. Na njemu ptice pjevaju od rane zore. Kuću obasjava izlazeće sunce, a veranda nudi cjelodnevno osvježenje, jer je uvijek u hladovini. Zrikavci i zvijezde uveseljavaju večeri.” Nekoliko dana kasnije pjesnik je susreo prijatelja i upitao ga: ” Jesi li prodao kuću?”. “Ne”, reče ovaj, “promijenio sam mišljenje. Kad sam pročitao oglas, shvatio sam da imam golemo blago.”
Kako je zapravo lako upasti u zaborav, odnosno početi podrazumijevati život i sve ono što imamo. Često živimo kao po navici zagledani uvijek u isto ili pak uopće u sebi ne budimo čežnju stvarati nešto drugačije i bolje. Jedna od stvari koju primjećujem promatrajući ljude oko sebe jest kako oni gledaju na život, na svoju svakodnevicu, na svoje poslove.
Cijene li ono što imaju ili nisu svjesni svoga bogatstva? Vide li dragocjenost u onome što jesu i što ih okružuje ili sve uzimaju “zdravo za gotovo”?
Oči našeg duha mogu postati slijepe za vidjeti dobro, istinito i lijepo, a naše se pak misli oblikuju na temelju onoga što gledamo i slušamo. Presudno je zato za naše zdravlje biti okrenut zdravlju, vjerovati u lijek, vjerovati u dobro u čovjeku, u konačnici vjerovati da je u temelju našeg bića sam dah našeg Stvoritelja. Ako je On svemoćan, dobar, istinit, ako je On ljubav i nježnost onda te stvarnosti duboko djeluju i u srži moga bića.
Zato promisli dragi prijatelju, jesi li svjestan bogatstva koje u sebi nosiš? Ili si poput ovog čovjeka iz priče koji je olako bio spreman prodati ono vrijedno? Toliko je dobra u ovome svijetu, prepoznaješ li? Prepoznaješ li nježnost male bebe, diviš li se prvim riječima djeteta, zadivljuje li te šumski proplanak i zvjezdano nebo, slap ili maleni cvjetak koji se probio kroz kameno tlo?
Doživljavaš li da je Stvoritelj prisutan u ovome svijetu?
Dopuštaš li da ti On otkriva Istine ili ti imaš neku svoju istinu? Nema gdje Njega nema. On korača po bolničkim hodnicima, sjedi u školskoj klupi, šeće po tvome gradu, On je u umjetničkom djelu i pjesmi, u razgovoru i šapatu, s tobom je u tvojoj tuzi i onda kada si najsretniji. Neizmjerno si bogat, dragi prijatelju! Ti si darovana osoba, imaš život, savjest, vrline i kreposti, sjećanje i pamćenje, slobodu i slobodnu volju, spolnost i kreativnost, um i razum, religioznost, povjerenje i vjeru, nadu, ljubav, mudrost i moralnost, karakter, maštu, duhovne oči i uši…
Zastani i zadivi se nad tim stvarnostima! Preplaviti će te tada zahvalnost prema Onome koji te toliko ljubi…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
