Piše: Lana Poljak Branisavljević
ODMORITI DUŠU
Školska i akademska godina je završila, a i mi odrasli već polako razmišljamo o odlasku na godišnji odmor. Tijelo nam pokazuje znakove da treba predah od stalne jurnjave, a i naša psiha već pomalo traži odmak od mnoštva razgovora i brojnih poslovnih sastanaka. Odmor tijela i psihe itekako nam je potreban. Čovjeku je potrebno promijeniti sredinu i izići iz rutine svakodnevice, sjesti uz more ili na kakav šumski proplanak, dobro se naspavati i bez gledanja na sat u miru doručkovati, uzeti u ruke dobru i kvalitetnu knjigu, biti zajedno sa svojom obitelji. No, čovjek nije satkan samo od tijela i psihe, štoviše ono što čovjeka čini čovjekom jest njegova duhovna duša. Sve to troje neraskidivo je isprepleteno i zato se svako stanje čovjeka – njegov umor i bolest ili pak nada, povjerenje i zdravlje očituje u njemu cijelom.
Pitam se danas: “Može li i duša biti umorna i opterećena?”
Iz svog dosadašnjeg životnog iskustva mogu reći: Može, itekako! Čovjek je umoran i opterećen kada je njegova savjest opterećena, kada ga more brige i tjeskobne misli, kada osjeća krivicu i grižnju savjesti, kada negativno misli, govori i čini, kada ogovara i kritizira, kada ostaje u uvredi i nepraštanju, kada ugasne njegova nada, kada očekuje ono zlo i loše… Neizmjerno puno “tereta” može pritiskati čovjekovu dušu. I zato neovisno o tome kuda mi otputovali, radili ili pak odmarali, ono što je u nama nosimo sa sobom posvuda.
Zato je temeljni odmor čovjeka mir njegove duše, da dopustimo našoj duši da “prodiše”, da ti smiješ biti ti, onakav kakvim te Stvoritelj stvorio, da očistiš svoje središte od svega onoga što te nije dostojno, od svega “uprljanog i starog”, baš poput čišćenja kakvog starog tavana punog nepotrebnih i dotrajalih stvari. Odreći se zagledanosti u negativna iskustva, oprostiti uvredu, iznova se pokrenuti iz pasivnosti, odbaciti negativnu naviku i ući u slobodu, to je najbolji mogući odmor kojeg možeš iskusiti ovog ljeta.
Želim ti, dragi čitatelju, da se ovog ljeta dobro odmoriš, prije svega da odmoriš svoju dušu i uđeš u mir sa sobom i ljudima oko sebe te da u trenucima tišine i osame osluškuješ Stvoriteljev glas i upijaš Njegovu blizinu koja će obnavljati tvoje snage i darovati ti novu svježinu!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
