Piše: Lana Poljak Branisavljević
BUDNOST DUHA
Dragi prijatelju, raduje me što se opet susrećemo! I ovoga tjedna promatramo i otkrivamo ljepote čovjekovog duha, tvoje i moje duše. Pitam se, ima li uistinu što potrebnije tebi i meni nego da se na početku dana susretnemo sa svojom dušom, sa samim sobom, a to znači i sa svojim Stvoriteljem. No, mogu li ustati iz kreveta i stati na svoje noge, počešljati se, obući se, započeti sa svojim poslovima bez svijesti tko sam i kamo idem, u čijim je rukama moj život i kome pripadam?
Odgovor je: da, mogu! U slobodi koja mi je darovana mogu reći: ” Idem sama…”. No, moje iskustvo mi govori da tada vrlo brzo doživim svoju slabost i krhkost i “upadnem u zamku” oholosti i preuzetnosti, a onda i ljutnje na sebe jer ne mogu sve stići, jer skoro ništa ne ide kako sam planirala. Tada me zahvaća “vrtlog” umora, ljutnje i samosažaljenja. “Zašto opet misliš da možeš sama?”, sijevne mi pitanje kroz glavu. Sjeti se samo kako lutaš bez svoga Stvoritelja, koliko si ranjiva i osjetljiva, kako lako postaješ negativna kada nisi s Njime…”
Dokle god u svoju svakodnevicu i k ljudima idem bez Njega “spotičem se” u nemoći svoje psihofizičke stvarnosti, a duh u meni kao da je “uspavan i trom”. Potrebno je, dragi prijatelju, da se baš svatko od nas danas izbori za budnost duha! Biti budan znači biti svjestan tko si, čiji si, kamo ide tvoj život, što je to vrijedno i bitno, a što opasno i pogubno za tebe i druge. Biti budan znači upijati istine i ljepote koje te okružuju. To znači biti uvijek nov, biti stvaratelj, onaj koji potiče druge, onaj koji u svemu traži dobro. Ovo vrijeme pred nama na poseban nas način potiče da izađemo iz tromosti i pospanosti, da budemo budna i pronicljiva duha, razgaljena srca, puni novih čežnji i nada, da u sebi kao nikada rasplamsamo zahvalnost za sve ono što imamo.
Zastani na trenutak i zapitaj se…”Spava” li tvoj duh ili je “budan”? Biraš li uvijek brži i lakši put ili znaš podnijeti i žrtvu? Imaš li novih iskustava opraštanja i prihvaćanja drugih? Kada si zadnji put nekoga pohvalio? Jesi li se nedavno oslobodio kakve ružne navike? Vježbaš li biti strpljiv? Prigovaraš li često? Koliko često “čistiš” svoju savjest? Promisli u tišini o ovim pitanjima i iskreno promotri koliko je zdravlje uistinu zahvatilo tvoju duhovnu dušu, a gdje to još trebaš pustiti Stvoritelja da te ozdravlja…
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
