Jedini ispravan način

Piše: Nikolina Horvatić

Posvađala sam se s mužem. Htio mi je nešto pokazati na svom mobitelu i pregledavajući slike primijetila sam neprimjereni sadržaj. Poludjela sam i graknula na njega zašto to ne obriše. To je oduvijek prisutno i sto puta sam mu lijepo rekla da mi to smeta i ako već ne potencira, kako kaže, nego mu to drugi šalju, zašto ne obriše, pa i djeca koriste taj mobitel. Razne fraze su mi dolazile u misli i trovale me. Jako je bezobrazan! To je izraz nepoštovanja prema meni! Zašto mu ne padne na pamet da se ispriča?!

Iako sam osjećala neko zadovoljstvo u tome što sam znala da sam u pravu i imala želju da mu održim predavanja, nešto me drugo vuklo. Nekako je prevladalo da je bijes utihnuo i preplavile su me neke druge misli. Ja to ne želim za nas. Mogu li kako izdvojiti grijeh od mog ljubljenog supruga? Zar ćemo dozvoliti da tako iz čista mira u sekundi eksplodira bomba i uništi nas?

Tako jednostavno i prirodno samo je iz mene izlazilo – opraštam ti, oprosti i ti meni.


Još nisam bila skroz na čistom, ali i dalje sam to ponavljala. Navečer tišina. Pokušala sam mu se približiti, ali zamolio me da se maknem. Čudila sam se samoj sebi kako sam bila mirna, čak mi je bilo i smiješno. Ali trebalo je da i njega prođe.

Drugo jutro opet uznemirenost i tjeskoba. Nakon što se spremim za posao imam vrijeme za molitvu. Pogledam na sat i pomislim: Imam veliku potrebu sad ići do supruga i baš ću se ja njemu ispričati, želim da smo mi dobro! Ali propustit ću molitvu! Tada kao da sam čula odgovor: “Djela su najbitnija, činite ono što sam i ja činio. Time ćeš napraviti sve.”

S osmijehom na licu otišla sam do supruga koji je još spavao, podragala ga po ruci i rekla: “Oprosti, Miško“. On me zagrlio i stisnuo k sebi, a sve nevolje zauvijek su nestale.

Ljubav pobjeđuje sve!

Znam, kad bih to ispričala kolegicama rekle bi da nisam normalna, da si one to ne bi dozvoljavale i da bi ga dovele u red. Nažalost, mnogo nas još ne razumije da je upravo ovakav način jedini ispravan način koji donosi zajedništvo, pobjeđuje i ujedinjuje sve.
Mogao bi netko reći da sam dozvolila da napravi budalu od mene, da sam se ponizila i da upravlja sa mnom, ali ipak, dragi moji, budimo svjesni da postoji netko skriven tko zavodi i ismijava sve nas i da se jedino ovako možemo izdići i izboriti za ono najvrjednije što postoji: ljubav za čovjeka.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Total
0
Shares
Prev
Smrt nije kraj

Smrt nije kraj

Piše: Nera Spehnjak Promatram već dulje vrijeme ljude oko sebe, moje bliske

Next
Potres u epicentru mene

Potres u epicentru mene

Piše: Sanja Popadić Nakon mnogobrojnih potresa koji su se dogodili u Zagrebu,


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati