Piše: Lana Poljak Branisavljević
ŽIVOT NIKAD NE PRESTAJE
Moja mala djevojčica koja ima nepunih pet godina jučer mi je postavila pitanje: “Mama, mi ćemo uvijek živjeti, jel’ da? Mi nikada nećemo umrijeti, zar ne?”
Jedno duboko pitanje za tako malu djevojčicu, zar ne? No, ono je samo još jedna potvrda kako djeca stvarnost razumiju i upijaju srcem i umom. U meni kao da je tada zabljesnula duboka radost: Pa da! Mi nikada nećemo umrijeti niti možemo nestati. Naše tijelo se doduše troši i propada, ali duh u nama je vječan i neuništiv. Iz ruke samog Stvoritelja smo potekli, na svoju sliku nas je stvorio. On je apsolutno postojanje u koje smo i mi uronjeni.
Upravo zato naši koraci na zemlji imaju smisao. Upravo zato ne moramo lutati i bojati se onoga što dolazi kada skinemo “odjelo svoga tijela” jednog dana. No, postavlja nam se još jedno bitno pitanje, a ono glasi: “A što ćeš jednog dana sa sobom ponijeti k Ocu?”
Kaže jedna priča da je vlasnik jednog građevinskog poduzeća pozvao svoga radnika i pokazao mu prekrasno zemljište, dao poveću svotu novaca i rekao mu neka na tom mjestu izgradi kuću, kvalitetnu i lijepu. No, radnik je pomislio kako je šteta dati baš sav taj novac za izgradnju kuće pa je štedio na materijalu gdje god je mogao, a novac kriomice stavljao u svoj džep. Kada je kuća bila dovršena, okupili se svi radnici na svečanoj primopredaji ključeva. Tada vlasnik poduzeća kaže svom radniku: “Ne moraš mi predati ključeve ove kuće, ona ostaje tebi kao nagrada za sve godine koje si proveo radeći u našem poduzeću.” Radnik tada ode tužan znajući kako je potkradao poduzeće i loše gradio, a sve mu je bilo dano…
Zastani malo i promisli kakvu “kuću” ti gradiš na ovoj zemlji, propadljivu ili nepropadljivu, od lošeg materijala ili vrhunskog materijala? Samo ono što si s ljubavlju ugradio u svoje odnose, u svoj brak, obitelj, u svoje poslove i nastojanja – to je vječno i nepropadljivo.
Stvoritelj ti je sve dao, život, tebe kao osobu, savjest, slobodu, spolnost, kreativnost, razum i intelekt, sjećanje i pamćenje. Darovao ti je vrline i kreposti, talente i sposobnosti. Dao ti je mjesto za život, zrak koji udišeš, hranu za tijelo, prekrasnu prirodu i ljude na tvom životnom putu.
Ti si bogat čovjek! Hoćeš li umnožiti to svoje bogatstvo i graditi za vječni život? Budi mudar i počni već od danas…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
