Piše: Lana Poljak Branisavljević
NE BOJ SE!
“Kad preko vode prelaziš, neće te preplaviti,
kad kroz vatru prolaziš, neće te opeći.
I kada vjetrovi navale na te da te obore,
nećeš se srušiti – jer s tobom sam ja!“.
Sjetila sam se jučer ove pjesme koju sam po prvi puta čula na jednom hagioterapijskom susretu za mlade u našem Centru za duhovnu pomoć prije dvadesetak godina. Ova pjesma je bila moj prvi duhovni lijek. Pa zar uistinu ima Netko tko zna za mene i moju muku? I zar je taj Netko veći od moga straha? I zar je moguće s Njim izaći iz panike i stalne anksioznosti?
Sigurno i Vi, dragi čitatelji imate to iskustvo kada doživiš kao da si cijeli svoj život do tada živio kao u mraku i odjednom ti netko pokaže gdje se pali svijetlo. Kao da tvoja duša konačno počne disati, a tebe preplavi takva radost da suze samo klize niz obraze. Upravo od te male rečenice “Ne boj se, s tobom sam, ja se brinem za tebe“, ja sam tada živjela, ona je bila moj kisik.
Svijet u kojem živimo, više je nego ikad, pun neizvjesnosti, negativnosti u medijima, informacijama o tragedijama ljudi, raznim zastrašivanjima i poraznim brojkama, od gospodarstva i ekonomije pa nadalje. Kada se zagledamo u to, hvata nas tjeskoba i strah da će sve propasti. Danas Oče moj, želimo zastati i čuti Tvoj glas… Jer jedino Ti znaš pravu istinu o ovome svijetu. Jedino Ti vidiš i držiš budućnost svakoga od nas, ove zemlje i cijelog svemira.
I zato, razgrni sve nebitno od sebe i osluškuj Njegov glas koji ti danas govori:
“Drago moje dijete, s tobom sam! Nisi sam! Nikada te nisam napustio!
Draga majko, koja pod svojim srcem nosiš novi život, ne boj se! To dijete je moja čežnja i ja o njemu brinem.
Draga djevojčice, dragi moj dječačiću s tobom sam, blagoslivljam te, ja te čuvam i štitim!
Dragi đaci i studenti, ne bojte se biti svoji, originali, vrhunski ljudi. Nemojte podilaziti lažima ovoga svijeta, u mene gledajte!
Dragi muževi i žene, ne bojte se, pa zar ste zaboravili da sam s vama u sakramentu braka? Kada vam je teško i ne razumijete se, pozovite me, ja vas čekam!
Dragi radnici, dragi obespravljeni, ne bojte se, moja plaća nadmašuje sve ljudske plaće i novce ovoga svijeta, ja blagoslivljam vaš rad i vaše napore! Meni je sve znano.
Dragi usamljeni, ostavljeni, niste sami. Ja sam s vama u sve dane, ja vas nikada neću ostaviti!
Dragi bolesni, stari i nemoćni, primjećujete li da sjedim kraj vaše postelje i zajedno s vama prolazim kroz svaki dan? Život na zemlji je samo prolaz kroz tunel, a radost i vječno zdravlje vas tek čekaju.”
Bolest, zlo, razdori, ratovi, politički sustavi, pandemije i recesije nemaju zadnju riječ. Onaj koji je sama Ljubav i Dobrota, očiju punih nježnosti gleda na svoj svijet i svoje miljenike. Zato budimo odvažni i hrabri te s punim povjerenjem u Njega ohrabrujmo i mi ljude koje susrećemo na svom putu. Neka među nama raste povjerenje u dobro, u ljepotu, u zdravlje, u dobru budućnost, u uspješnu ekonomiju, u moralne zakone, u zdrave obitelji, u otvaranje radnih mjesta, čestite političare… Sve je to moguće onome tko vjeruje!
Hoćeš li i ti danas biti taj koji će upaliti svijetlo onome tko je sada u mraku?
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.