Piše: Lana Poljak Branisavljević
TRAČNICE ŽIVOTA
Prije nekoliko dana moj devetogodišnji sin, zaljubljenik u vlakove, poveo me na Glavni kolodvor u Zagrebu. I dok je on pun oduševljenja trčao od perona do perona proučavajući vrste i tipove lokomotiva i vagona, ja sam sjela na klupu i promatrala ritam kolodvora… Vlakovi neumorno dolaze i odlaze, kratki i dugi, stari i novi, sjajni i zašarani, spori i brzi…putnici se ukrcavaju i iskrcavaju…svatko u nekim svojim mislima slijedi svoju putanju.
Promišljam nije li život na zemlji upravo jedno isto takvo putovanje?
Dolaziš na zemlju rođenjem i smrću s nje odlaziš. Od kuda si došao? Kamo nakon smrti ideš? I kakvo je to tvoje putovanje ovdje na zemlji? Zamjećuješ li te divne krajolike, ljude koji prolaze kroz tvoj život, mogućnosti i prilike koje se prostiru pred tobom? I u konačnici koje je tvoje odredište? U što ti ulažeš svoje dane, dragi prijatelju? Prolaze li dani mimo tebe ili u njima vidiš priliku za razvoj, kreativnost, novost?
Samo jednom prolaziš tračnicama svoga života. Potrudi se da ti dani budu puni dobroga, lijepoga, istinitoga, čestitoga i pravednoga.
Život nam je dan da se u njemu dajemo, a ne štedimo, da činimo napore, a ne samo prepuštamo ugodama, da radimo i stvaramo, a ne lijenčarimo. Koje li radosti i ispunjenja kada navečer umoran dođeš kući znajući da si puno toga dobrog taj dan učinio. S onim usamljenim progovorio, uplakanog utješio, zabrinutog ohrabrio, kad si u danu znao oprostiti onome tko te uvrijedio, kad si se znao nasmijati, drugoga razveseliti, na vrijeme završiti posao, u konačnici – kad si bio odraz svoga Stvoritelja u ovome svijetu.
I nije važno jesi li mlad ili star, ljepuškastog lica ili već urešen borama, brz ili malo sporiji, baš poput onih vlakova. Bitan je smjer u kojem ideš i vjeruješ li da te na tvom odredištu čeka Onaj od koga si potekao. Tada tvoje životno putovanje ima smisao i usprkos svim preprekama na putu ti hrabro “voziš” dalje.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
