Piše: Lana Poljak Branisavljević
BITI AUTENTIČAN
Dobar ti dan, dragi čitatelju!
Vjerujem da si ovog vrućeg ljetnog dana pronašao kutak negdje u hladu gdje ćeš mirno i polako moći “upijati” ove retke i oblikovati ih u svoja praktična, osobna iskustva. U ozračju priprema za šesti međunarodni susret iz evangelizacije i hagioterapije, u organizaciji Zajednice Molitva i riječ, danas promišljam o tome kako ovaj svijet, više nego ikad, vapi za ljudima koji su svjedoci, koji svojim životom pokazuju kako je lijepo ići za Istinom, tražiti Dobrotu, ući u slobodu praštanjem, kako je moguće biti čovjek nade i onda kada se naizgled čini da je zlo jače.
Ljudi danas čeznu čuti lijepe, radosne, istinite riječi, one koje podižu njihovo dostojanstvo i koje ih čine zdravima, koje ih vraćaju u Život. Svaki čovjek čezne da bude ljubljen od drugoga, čezne da ga netko pohvali, da ga primjeti i prihvati takvog kakav jest. Potrebni smo autentičnih i poniznih ljudi koji nas dovode do tih istina o nama samima i do Izvora našeg života. Baš takav svjedok bio je i naš profesor Tomislav Ivančić.
No, da bi čovjek nešto krenuo činiti, da ne bi bio samo pasivan promatrač, on mora imati cilj prema kojem ide, odnosno prepoznati u sebi: “A što ja to očekujem? Što ja to želim postići? Zašto to sada idem činiti? U konačnici, želim li se mijenjati, biti zdraviji, moralniji, uspješniji, mudriji, kreativniji?”

U korijenu svake naše promjene leži čežnja. Čeznuti znači nešto iščekivati, željeti nešto, gajiti nade da će nešto promijeniti, vjerovati da se situacije i stvari tvoga života mogu promijeniti na bolje. Čeznuti znači u svom srcu već rasplamsati žar za sve ono novo što će tek doći.
Zastanimo malo i zapitajmo se: “Koga ja to slušam u svome životu? A kakav sam ja svjedok drugima? Što ja svjedočim svojim životom? Mogu li drugi u meni prepoznati Stvoriteljevog suradnika?
Da li svojim životom potvrđujem ono što govorim, odnosno da li su moje riječi u skladu sa onime kako živim?”. Blagoslov je i dar moći biti čovjek za drugoga, davati ono što od Stvoritelja besplatno primaš. I biti dovoljno ponizan da naučiš od drugoga primati i tako se razvijati i rasti.
Duhovno zdrav čovjek uvijek se spreman mijenjati, biti drugačiji, biti nov, pomaknuti se iz svojih ustajalosti i starih iskustava. Duhovno zdrav se postaje samo u zajedništvu, prvo sa svojim Stvoriteljem, a onda i sa ljudima koji nas okružuju.
Svima vama, dragi prijatelji, koji ćete sudjelovati na ovogodišnjem evangelizacijskom i hagioterapijskom susretu, ali i svima vama koji ćete nas pratiti svojom podrškom na brojne načine, pa tako i posjetama ovom portalu, želim srce puno čežnje da se svatko od nas odvaži mijenjati jer jedino tako promijenjeni možemo graditi bolji i zdraviji svijet!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.