Piše: Lana Poljak Branisavljević
UKORAK SA STVORITELJEM
Jedna pričica kaže ovako: Otac je promatrao svog sinčića kako pokušava premjestiti oveću vazu sa cvijećem. Mališan se trudio, naprezao, ali nije je uspio ni pomaknuti. “Jesi li upotrijebio sve svoje snage?”, upita ga otac. “Jesam”, odgovori dječačić. “Nisi”, odvrati mu otac, “jer nisi pozvao mene da ti pomognem!”
Nismo li mi često, dragi prijatelju, baš poput ovog dječačića? Trudimo se u ovom turbulentnom i zahtjevnom svijetu živjeti i raditi oslonjeni samo na svoje snage. Pa često uzdišemo, kukamo i gunđamo kako nam ne ide ili pak kako sve moramo sami. No i dalje tvrdoglavo i uporno idemo bezglavo dalje.
No, svaki čovjek, prije ili kasnije u svom životu doživi neku situaciju u kojoj shvati da njegove snage više nisu dovoljne ili pak da ih je iscrpio i da ne zna kako i kuda dalje. Za nekoga je to gubitak drage osobe, neka teška bolest, gubitak radnog mjesta, ostavljenost od supružnika, nemogućnost da položi ispite, ovisnost djeteta…
Tada nam je potrebno čuti isti taj Očev glas: “Nisi sam! Nisi sve svoje snage upotrijebio! Mene nisi pozvao!”
Iskreno se danas zapitaj: Osluškujem li Očev glas? Slušam li Ga? Je li moj Stvoritelj moj suputnik kroz ovaj život? A kako ću bez Njega… Koga da slušam? Tko mi od ljudi može pomoći, a kamoli razumjeti čežnje moga srca?
Meni je potreban moj Stvoritelj na svakom koraku današnjeg dana, u svakom mom poslu, u mom braku, mome roditeljstvu, na radnom mjestu, gdje god išla…
Nemoj sam “premještati teške vaze svoga života”, tvoj Otac te čeka da ti pomogne. U Njega gledaj. Postoji izlaz iz svake teške situacije! On sve okreće na dobro! Zazovi Ga bez straha!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
