TRAŽITELJI DOBRA
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Dobar ti dan, dragi čitatelju našeg portala! Lijepo te iznova ovdje susresti! Danas želim s vama podijeliti priču koju sam davno čula, a itekako je aktualna i za ovo vrijeme u kojem živimo.
Priča kaže da je negdje na Srednjem istoku sjedio neki čovjek na rubu oaze, pred samim ulazom u grad. Neki mladić mu se približi pa ga upita: “Još nikad nisam bio ovdje, reci mi kakvi su ljudi u gradu?”. Starac mu odgovori pitanjem: ” Kakvi su bili ljudi u gradu iz kojeg dolaziš?”.” Sebični i zlobni, baš zato sam ga i napustio” . “Takvi su i stanovnici ovoga grada”, odgovori starac. Malo nakon toga priđe drugi mladić i postavi isto pitanje: “Zanima me, kakvi su ljudi u ovom gradu?”. Starac i ovaj put odgovori pitanjem: ” Kakvi su bili ljudi u gradu iz kojega dolaziš?”. “Dobri, velikodušni, gostoljubivi, pošteni. Imao sam mnogo prijatelja i bilo mi se teško rastati od njih”. “I stanovnici ovoga grada su takvi “, odgovori starac.
Upravo je prolazio trgovac koji je vodio deve na pojilište. Slušao je razgovor i kad se mladić udaljio, ukori on starca: “Kako možeš dati dva različita odgovora na isto pitanje koje su ti postavili mladići?”.” Sinko moj”, odgovori starac, ” Svaki čovjek nosi svijet u svom srcu. Tko u prošlosti nije našao ništa dobra, ni ovdje ga neće naći. Onaj pak tko je imao prijatelje u nekom drugom gradu, i ovdje će ih naći. Vidiš, ljudi su onakvi kakvima ih mi vidimo.”
Kakvi su ljudi u gradu u kojem ti živiš? Kako ti vidiš ljude oko sebe? Ima li u tvom pogledu osude ili predrasude? Jesu li ljudi oko tebe tvoji prijatelji ili neprijatelji?
Ovo vrijeme u kojem živimo je poziv na ljubav svakome od nas! Ljubav za svakog čovjeka!
Zlo razara i razdjeljuje, odvaja ljude jedne od drugih i čini nas sve nesretnima. Jedino Ljubav ima snagu nadilaziti različitosti, učiti strpljenju, otvarati oči za dobro, ona nema potrebu izdizati se iznad drugih i vršiti prisile.
Ljubav čovjeka uvijek uvodi u slobodu.
Naš profesor Tomislav Ivančić nas je učio kako moramo biti oprezni i nikada ne osuditi čovjeka, već odijeliti čovjeka od njegova zla čina ili pogreške koju čini. Zlo zavodi čovjeka i privlači ga svojim “primamljivim ponudama”. Nažalost, u svojoj slabosti i krhkosti nerijetko nasjednemo na kakvu laž. Tada ubrzo doživimo prazninu i prevaru. Ne treba tada očajavati već iskreno stati pred svoga Stvoritelja i reći: Žao mi je…Zlo me prevarilo. Od sada ću drugačije.
Dragi prijatelju, zastani malo i promisli…Što je to dobro u tvome životu? Gdje konkretno prepoznaješ prisutnost Dobra u svome životu? Znaš li se probiti do Dobra usprkos tolikim negativnim okolnostima kojima smo svakodnevno pritisnuti?
Ulaziš li u praksu praštanja?
Osluškujmo ovih dana taj poziv na ljubav, da budemo sposobni prepoznavati dobro u drugima i ljubiti ih na nov način. Ljubav je temelj svega i jedino nam ona u konačnici preostaje.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
