NE GUBI NADU
Piše: Lana Poljak Branisavljević
Hodam od posla prema vrtiću i u glavi vrtim misli o zaraženim korisnicima i kolegama sa posla, obiteljima koji su zbog ove pošasti tako brzo izgubili nekoga svoga. Nebo je tmurno i samo što ne počne kiše, a tako nekako i moja duša danas “diše” pritisnuta mnoštvom negativnih vijesti iz članaka koje dobivam koji najavljuju katastrofe svih vrsta.
Prilazim vrtiću i već izdaleka uz ogradu primjećujem malog dječarčića svijetle kosice. Kad sam se dovoljno približila pogled mi se sretne sa njegovim malim očima i tako mi se divno, iskreno, onako kao što samo djeca mogu, nasmiješi. U tom trenutku dana ja sam susrela svoga Stvoritelja.
U tom pogledu djeteta prepoznala sam Njegove oči koje mi govore: “Ne boj se! Ja sam pobijedio svijet! Ja sam jači od svake vaše bolesti i nemoći!”.
U tom iskrenom osmijehu shvatila sam da gledam u “krivom smjeru”, da preozbiljno uzimam ono što se događa oko nas i da je potrebno za početak učiniti barem to – nasmiješiti se.
Ne znam kako ti, dragi čitatelju, ali ja doživljavam da je moja “memorija zatrpana” svom tom negativnošću koja je u svakoj pori našeg društva. Pitam se kako smo to postali ljudi bez nade? Kako to da vjerujemo da je Stvoritelj apsolutan, dobar i milosrdan, a onda sumnjamo i mislimo da ipak ljudi vode budućnost svijeta? Često nam je prof. Tomislav Ivančić kada smo se mi, njegovi suradnici na nešto tužili i kukali, u šali znao reći: ” Ljudi moji, jeste čuli, Bog ipak postoji! Ma bit će dobro!”.
Silno mi u ovim vremenima nedostaje naš profesor. Bio je onaj koji je donosio nadu, okretao ljude prema dobru, prema zdravlju, da neprestano otkrivaju koliko su dragocjeni i vrijedni. Nije pričao o bolestima, jer znao je koliko svaka čovjekova stanica postaje opterećena i nefunkcionalna kada se u nju upisuje negativan sadržaj. O tome nam jasno govori epigenetika, zar ne?
Dragi prijatelju, želim ti mudrost koja dolazi od Stvoritelja! Želim ti srce puno radosti i povjerenja, jer naš Stvoritelj je silan i On ima vlast nad svime!
On nikada ne napušta one koji se u Njega uzdaju i zato nemoj gubiti nadu, nemoj očajavati!
Nađi se sa dragim prijateljima, zapjevaj, zapleši, ispričaj koji vic i dopusti svojoj duši da se istinski nasmije. Jer toliko je dobra u ovome svijetu, toliko zdravlja je oko tebe, a kroz sve to On te želi susretati, pa čak i u jednostavnom osmijehu djeteta!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
