Piše: Lana Poljak Branisavljević
OZDRAVLJATI ČOVJEKA
Čitam ovih dana o enormnim iznosima novca koje države ulažu u kupnju i proizvodnju oružja. Razni državnici se nadmeću u broju i raznovrsnosti naoružanja i pokazuju jedni pred drugima “tko u ruci drži” više sile i moći. Podsjeća me to pomalo na onu razinu dječjeg nadmudrivanja čiji je tata jači, samo sa dalekosežnijim i opasnijim posljedicama.
Uvijek takve stvari u meni bude brojna pitanja: “Pa zar suvremeni inteligentan čovjek i dalje ostaje tako slijep? Pa zar još uvijek ne shvaćamo što je to bitno u životu? Kako je moguće da ljudski život danas tako malo vrijedi? Gdje je nestalo dostojanstvo čovjeka? Zašto se tako olako prodajemo za užitak, moć, slavu i novac? Hoće li nam naši stanovi, auti i putovanja ispuniti srce i dušu i dati mir?”.
Postaje mi sasvim jasno – čovjek sve ovo čini zato jer je patnik, jer je duboko ranjen, jer ne sluša svoju savjest, jer je postao rob, jer je pristao na laž i na zlo. Na samom početku svoje knjige “Svestrana izranjenost čovjeka” naš profesor Tomislav Ivančić kaže: ” Svaki čovjek je patnik. Mnogi ne vide stvarnost svoga stanja, jer ih od jasne spoznaje priječe tjelesna zadovoljstva i privremena odsutnost patnje. Rijetki su ljudi koji reagiraju zdravo, pozitivno i dobronamjerno, ili zapravo, takvi ne postoje. Jer, u jednom dijelu neki nisu ranjeni, a u drugom su nevjerojatno izranjeni i nemogući za suradnju.”
No, u ovim hagioterapijskim retcima želimo podići pogled i promisliti: “A gdje je izlaz? Gdje je lijek i liječnik nama ljudima? Kako da čovjek postane drugačiji, onaj koji će poštivati život, a ne ga ubijati? Kako da umjesto gomilanja oružja i razaranja svega oko sebe počnemo praštati i graditi bolji svijet?”.
Ti si bitan, dragi čitatelju! Od tebe danas kreće taj bolji svijet! Tvoje misli, riječi i tvoja djela grade tvoju obitelj, tvoj brak, tvoju molitvenu zajednicu, tvoju domovinu i ovaj svijet!
Čovjeka se ne može izvana promijeniti. Njega ne mijenjaju niti odgojne ustanove niti razna učenja, ni metode, ni materijalne mogućnosti. Čovjeka mijenja jedino Ljubav, Stvoriteljeva blizina koja jedina može mijenjati svako slomljeno srce.
Čovjek koji ubija, viče, prijeti, koji je negativan, koji mrzi i proklinje, je jadnik. Njegova duša silno pati. Kako mu pomoći? Tako da gledaš u njemu onoga koji vapi da ga razumiješ, da u njemu počneš gledati Stvoriteljevu sliku na koju je stvoren, da ga prigliš kao ranjenika, da ga saslušaš, da mu pokažeš smisao i istinu, da ga zagrliš svojom sućutnom ljubavlju i u konačnici da mu oprostiš što je prihvatio činiti zlo i tebe pritom ranio.
Ozdravljati čovjekovo srce to je jedini put do prestanka ratova i mržnji, do izlaska iz ovisnosti, do poštivanja drugog čovjeka, do izgradnje zdravih obitelji, do ekonomskog bogatstva i moralnog napretka društva.
Dopusti, dragi prijatelju, da najprije tebe zahvati Stvoriteljeva ljubav, dopusti da dotakne tvoje prljavštine, strahove i nemoći, da tebe ozdravi od tvojih rana, kako bi ti onda bio sposoban ljubiti druge…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
