Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Kada smo suprug i ja imali dvoje djece u nama se javila čežnja za još kojim djetetom. Ubrzo nakon testa koji je potvrdio trudnoću, uslijedio je spontani pobačaj. Želja za djetetom i dalje je bila jaka. Nadali smo se novoj trudnoći i ona se dogodila, no ubrzo su opet počele komplikacije. Bez obzira na okolnosti, moja čvrsta odluka bila je roditi dijete, ali nažalost ponovio se spontani pobačaj. Bila sam tužna, ali ne i očajna. Gubim dijete, a svjesna sam da to dijete i dalje postoji, da živi jednim novim životom.
Već sam prije tih trudnoća dolazila na individualnu hagioterapiju i spoznala da je Stvoritelj darovatelj života i da smo mi roditelji su stvaratelji novoga života. Smrt naše dvoje djece nije me slomila, već naprotiv, ojačala me u spoznaji da smrt nije kraj ni tragedija ako se proživi sa spoznajom da ovaj život na zemlji nije sve te da svaki rastanak ima i svoj sastanak… Da je ova rastavljenost na zemlji samo privremena, da smo svi ovdje putnici, neki odu prije, neki kasnije, no svi u svoje vrijeme. Stvoritelj zna zašto.
Ponekad stvari u životu ne idu onako kako smo zamislili. Čak i tragedije nisu tragedije ako ih se gleda iz druge perspektive, a to je da kroz teškoće jačamo i postajemo bolji ljudi. Nakon liječenja koje je uslijedilo rodili smo dijete. Roditelji smo petero djece, troje na zemlji i dvoje su ispred nas u vječnosti.
