Piše: Marina Ćavar
Prof. Ivančić nam je nebrojeno puta govorio o snazi odricanja. Sve to može biti negdje pohranjeno u razumu, do onog trenutka dok ne postane „naša krv i meso“.
Pospremala sam generalno svoj dom. Bila sam zadovoljna da, napokon, sve obnovim i osvježim te hrpe nepotrebnih stvari uklonim.
Dva, tri tjedna nakon pospremanja, posegnula sam na staro mjesto, kako bih izvukla skupocjenu ogrlicu. Ona zauzima posebno mjesto u mom srcu, jer je dar moje svekrve, nekoliko dana prije vjenčanja. No, ogrlice nije bilo. Pregledala sam pomno i sva mjesta gdje bi slučajno mogla biti. Nisam je našla.
Pregledala sam kompletno cijelu sobu. Nigdje nije bilo ogrlice! Preznojila sam se. Uhvatila me neka tjeskoba. Zar je netko bio u našem domu dok nas nije bilo? Hodala sam uznemireno po hodniku kuće. Pomislila sam da bi to mogli učiniti jedni poznanici. Da, sigurno su oni – dolaze mi misli…
Nakon nekoliko sati, kada sam se pribrala i rekla sebi: “Pa, nije smak svijeta, samo sam izgubila ogrlicu“, shvatih da sam u svojim mislima bila nepravedna! Pa, ako su ti poznanici i otuđili moj nakit, znam da su jako siromašni i plaćaju krevet gdje bi spavali, dakle, nemaju ni za vlastiti dom, učinili su to, vjerujem, iz krajnje nužde. Možda su bili gladni, možda nisu imali čime platiti stanarinu.
Probih se u srcu, i rekoh: „Pa, što onda? Pa, ako su i uzeli, uzeli su iz nevolje. A meni, ionako, služi samo da je ponekad nosim i to je sve!“ I odrekoh se svoje najdraže ogrlice. U srcu se oprostih od nje i postadoh slobodna. Čak i počeh sažalijevati „lopova“, sigurno je to neki veliki nevoljnik…
Nevjerojatno, samo par minuta nakon što sam u sebe pohranila dobre misli, misli opravdanja i sućuti, postade mi hladno i odlučih uzeti nešto toplije u ormaru. Zavučem ruku u ormar i prije nego što sam izvukla odjeću, otkrih kutijicu i u njoj svoju ogrlicu…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Magistar religiologije, teolog i viši ekonomist. U braku. Ivančićeve seminare je pohađala još kao djevojčica s obitelji. Od drugog Međunarodnog studija hagioterapije uključuje se svjesno, u sasvim drugačiji pogled na svijet i društvo, te se kasnije priključuje ZMR, kroz polaganje ispita, slušanje seminara nove evangelizacije i praksu u Centru za duhovnu pomoć. Trenutno u zajednici djeluje kao evangelizator. U formaciji je za hagioasistenta.