Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Nakon rastave braka ostala sam sama s dvogodišnjim djetetom i u prvim sam se danima čak i osjećala dobro jer sam se spasila tamnice u kojom sam bila. Međutim, nakon nekog vremena, kada sam polako trebala nastaviti život u potpuno novim okolnostima, počeo me obuzimati nemir, strah, tjeskoba, patnja i pitanja: „Zašto mi se sve ovo dogodilo? Kako dalje?”. Dane i noći provodila sam tražeći odgovore, ali nije ih bilo. Samo sam osjećala da tonem sve dublje i dublje u svojoj nemoći i polako sam se tome i prepuštala, nalazeći razlog zašto to tako treba biti.
No, kako nam u život uvijek ulaze osobe s razlogom, tako sam i ja upoznala osobu koja me uputila da se obratim Centru za hagioterapiju. Sjećam se prvog sastanka kao da je bio jučer te mojega straha jer nisam znala gdje uopće idem i što će mi se dogoditi, ali dala sam sama sebi priliku da pokušam. Susret je za mene bio jako težak jer do tada nisam nikada željela nikome pričati o svemu onome što sam u sebi nosila 20 i nešto godina. Ipak, tada sam bila svjesna da se moram otvoriti jer inače neću moći pomoći ni sama sebi, a kamoli da bi mi netko drugi pomagao. Iz susreta u susret otvarala sam se i kao na dlanu položila svoj život – otvorila sam sve karte na stol. U tim satima iz mene je izlazilo sve ono za što nisam ni znala da postoji. Hagioasistentica je polagano iz mene izvukla bolne emocije koje sam godinama trpala u sebe. Strpljivo je od mene micala svu bol i nepravdu koju sam osjećala: to što sam rođena u izvanbračnoj zajednici, što sam cijeli život govorila da je moj otac poginuo pa me nije mogao priznati i da mi je zbog toga crtica u rodnom listu kraj imena oca, što sam se uvijek osjećala manje vrijednom jer nemam ideal obitelji iz udžbenika, što sam odrasla u skromnim uvjetima jer mi moja majka nikada nije mogla sama priuštiti ono što su mogli drugi roditelji, što sam cijeli život patila za time da me netko zagrli, a toga nekoga nikada nije bilo, pa čak ni vlastite majke, kojoj to nije bio običaj. Naravno, u cijeloj toj zbrci svih tih godina pojavi se prva osoba, moj bivši suprug, koja mi je rekla da i nisam toliko loša koliko mislim, i ja se preko noći udam za njega. I tada krenu sve druge patnje: omalovažavanje, ljubomora, odvajanje od ostatka svijeta, prekid odnosa sa svima do tada bliskima, ubijanje ono malo mene što sam imala. Zabio je posljednji čavao u ono što se do tada zvalo samopouzdanje u mojem životu.
Nakon sati i sati susreta do mene su krenule dopirati njezine riječi. Polako sam počela čuti što mi govori i odlazila bih promišljajući o sebi, svojim vrijednostima, svojem bitku… A sve je prelomila onoga dana kada mi je izgovorila nešto u ovom smislu: „Sve sam te čula. Jako ti je bilo teško. Loše si se osjećala od svojeg rođenja, ali zapamti: mogli su te tvoji roditelji ne znam koliko htjeti ili ne htjeti, ali DA TE ON NIJE HTIO, TEBE NIKAD NE BI BILO! ON IMA PLAN ZA TEBE!”
Te riječi okrenule su moj život naglavačke. Od tog trenutka sve što sam prije doživjela prevrtjela sam ispočetka i počela gledati potpuno novim očima. Ne samo prije, nego je sve ono što je ispred mene počelo dobivati sasvim drugu dimenziju. Odjednom sam u svojem životu uočila tolike blagoslove koje sam primila od Njega. Kao da se moj život u tom trenutku rasvijetlio. Sve je od tada počelo imati smisao. Pronašla sam odgovore na sva pitanja koja sam sebi toliko puta prije postavila. Prestala sam sebe kriviti za sve što mi se dogodilo te sam prestala sama sebi biti „dežurni krivac” i gledati na svoj život kao na pokoru koju moram odraditi iz nekih meni nepoznatih razloga. Napokon sam se susrela sa samom sobom i počela polagano slagati svoje „životne police” ispočetka. Prošlost sam presložila i ostavila je na sigurnom. Budući život punim iz dana u dan: novim iskustvima, novim borbama i novim testovima koji me uče strpljenju, poniznosti, zahvalnosti i vjeri u dobro. I iz dana u dan uviđam svoje poslanje, svoj put u susretu sa svakom osobom, svakim mjestom i svakom situacijom te sam sretna što je baš mene izabrao da postojim!
