Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Evo da kratko posvjedočim kako je hagioterapija djelovala na moj život. Prije hagioterapije bio sam u molitvenim zajednicama gdje se dosta molilo i slavilo Gospodina, ali uvijek je nedostajalo nešto, a to je susret sa samim sobom i sa živom Osobom. Oduvijek je u meni bila čežnja za obitelji i sklapanjem sakramenta ženidbe, ali to je nekako stalno bilo bezuspješno i nikako nisam mogao odgonetnuti u čemu je bio problem. U susretu s hagioterapijom shvatio sam koliko još nisam prihvatio sebe i koliko još moram samoga sebe upoznati. Naravno da se zbog navedenih stvari ništa drugo nije moglo realizirati.
Za vrijeme hagioterapijskih susreta nekoliko rečenica promijenilo mi je život: „Željen si! Stvoritelj te stvorio preko tvojih roditelja. On je vječan i najbolji umjetnik. Otkud ti pravo da ne prihvaćaš djelo najvećeg umjetnika? Ljubljen si baš takav kakav jesi. Stvoren si kao slobodno biće! Sloboda je odluka za dobro… Osloni se na tu Osobu, koja je uvijek bila uz tebe.”
Inače, kada je bio u pitanju pronalazak srodne duše, nikad se nisam bojao otvorenosti i upoznavanja, ali sam se bojao odbijanja, pa je to na neki način djelovalo da ponekad i odustanem. Kroz hagioterapiju oslobodio sam se svih tih strahova koje sam imao u tom pogledu, te sam ujedno shvatio što znači biti u miru, odnosno u području vlastite odgovornosti u životu. Puno sam ulazio u područja tuđe odgovornosti te ujedno i u područje nemira, jer sam htio mijenjati druge. Zašto sam htio mijenjati druge? Pa zato što me sredina u kojoj sam odrastao odgajala da budem sretan što me hoće neka djevojka. Sve te riječi ostavile su velike tragove u mojem pamćenju, a i na mojoj duši. Stoga sam mislio da sam ja taj koji mora učiniti sve da se neki odnos održi, iako se u većini slučajeva to činilo jako mučnim. Jednostavno, mislio sam da to tako mora biti i da moram trpjeti.
Zbog vlastite neprihvaćenosti i nevoljenosti previše sam se zadržavao u nezdravim odnosima (dopuštao sam pretjerane i pomalo neukusne šale od djevojaka na svoj račun, mislio sam da moram trpjeti takve stvari jer, eto, ja sam kršćanin, a nekad mi se činilo i da zbog toga djevojke misle da ću možda biti pobožni katolički muž koji će biti spreman sve prihvatiti, pa i trpjeti). Trebalo mi je dugo vremena da shvatim da se radi o lažnoj skromnosti i neiskrenim željama.
Kroz hagioterapiju i predavanja prof. Ivančića doživio sam veliku slobodu, kao nikad do tad, shvativši da naš Stvoritelj nije netko tko čeka iza ugla da te gađa puškom ako pogriješiš, da nije netko tko će te, ako pogriješiš, kazniti tako da ćeš se načekati dok dođe druga prilika i sl.
Ta spoznaja o slobodi i ljubavi pomogla mi je da se zaista osjećam slobodnim. U jednom trenutku kao da mi je sjelo sve: pa nisam ja taj koji je odgovoran za drugu osobu koja ne želi raditi na sebi! Pa nisam ja odgovoran ako se djevojka nakon druge kave naljuti kada joj kažem da nemamo iste poglede na život! Nisam ja odgovoran ako kažem djevojci da nemamo isti pogled na ženidbu i put do nje. Nakon spoznaje o vlastitoj odgovornosti doživio sam povjerenje i pravu slobodu prema djevojkama.
Kroz čitav taj put želio bih spomenuti veliku ulogu predbračne čistoće koju sam većinu vremena živio sâm, a isto sam predlagao i djevojkama koje bih upoznavao. To je također bio jedan dobar filtar po kojem bi se stvari rasvijetlile odmah na samim počecima.
Nedugo zatim, upoznao sam djevojku koja je postala moja supruga. Bili smo u vezi oko 6 mjeseci, nakon čega smo se zaručili te sklopili sakrament ženidbe. Odlučili smo cijelo vrijeme prije braka biti u predbračnoj čistoći koja nas je neizmjerno povezala u povjerenju i poštovanju te nam pomogla da se bolje upoznamo. Sada smo zaista sretni kao nova obitelj i uživamo velike blagodati.
Sada kada sam zasnovao obitelj sklopivši sakrament ženidbe mogu reći da je predbračna čistoća napravila veliki preokret u mojem životu, pripremila me i učvrstila za sakrament ženidbe te ujedno prekinula sve nezdrave veze koje sam imao bilo sa svojim roditeljima (navezanost, ovisnost o mišljenju, utjecaj i manipulacija iz djetinjstva) ili djevojkama koje bi me krivile za rastanak zbog različitih pogleda na život i sl. Uvijek sam se bojao da će se nekad u mislima pojaviti neke stvari iz prošlosti, ali predbračna čistoća kao da je sve to očistila i ostavila iza mene.
Poručujem svim mladima koji se pripremaju za brak da se ne umaraju radeći na sebi, da žive predbračnu čistoću i da budu strpljivi u čekanju jer svako čekanje, uz individualni rad na sebi, pa i potrebnu samoću, uvelike će uroditi plodovima.
