Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Znaš li da iz svoje sobe možeš mijenjati cijeli svijet ako odlučiš oprostiti makar jednoj osobi?!
Odrasla sam u disfunkcionalnoj obitelji, punoj nasilja i verbalnih sukoba. Rat je samo još više pogoršao ionako teško stanje. Otac je s vremenom postao teški ovisnik o alkoholu. Brzo sam shvatila da trebam „preživjeti” svoje djetinjstvo i što prije postati samostalna. Već s 14 godina otišla sam od roditelja u veći grad u srednju školu i odmah pronašla posao, a sve s ciljem da postanem što samostalnija. Prolazile su godine, završila sam primarno školovanje i upisala fakultet, nastavljajući s distanciranošću od obitelji.
No nisam bila bolje, bila sam toliko izranjena i ljuta na muški rod da nisam mogla ni razgovarati s osobama suprotnog spola. Imala sam dojam da me napadaju ili da imaju nešto protiv mene, a nisam ni slutila da je problem u meni, a ne u mojoj okolini i muškom autoritetu.
Cijelo to vrijeme osjećala sam veliku prazninu u srcu, kao jednu rupu koju ništa nije moglo ispuniti. Išla sam i u Crkvu, ali nisam mogla upoznati Boga Oca. Razmišljala sam da ako je moj tata bio tako loš prema meni, zašto bi daleki Bog bio bolji, a ako me pak Bog voli, zašto mi je dao takve roditelje i okolnosti?! S godinama sam se pomirila da je takav život!
Nakon završenog fakulteta upisala sam poslijediplomski studij te sam odlučila život posvetiti daljnjem učenju i radu. Rad je postao moja ovisnost. Budući da je to društveno prihvatljiva ovisnost, nitko nije tome pridavao važnost, pa ni ja. U svojoj ambicioznosti preselila sam u prekooceanski veliki grad i tamo počela „osvajati” poslovni svijet. Paralelno s tim u meni je rasla jedna misao o besmislu; rasla je praznina koju ništa nije moglo ispuniti.
U dalekom svijetu Stvoritelj mi se otkriva kako nježno brine za mene. Kako je u svim mojim nevoljama bio tu kao dobar, nježan Otac. Postalo mi je jasno da moja obiteljska situacija nije tu da me slomi, nego da me ojača te da to nije konačno stanje moje obitelji, nego samo trenutno i trenutno ovisi o meni.
Nakon nekog vremena odlučila sam se vratiti u Hrvatsku kako bih ipak bila bliže svojoj obitelji. Željela sam se opet zbližiti s njima i nekako obnoviti razrušene odnose. Iskreno nisam znala kako. Nedugo nakon toga „slučajno” sam otišla na predavanje jedne hagioasistentice gdje je naglasak stavljen na kajanje i opraštanje. Voditeljica je govorila i o svojem odnosu s ocem, spominjući kroz svoj primjer točke opraštanja po modelu Tomislava Ivančića. To me je jako zaintrigiralo. Već to ljeto otišla sam na ljetnu školu u Zagrebu i tamo sam detaljnije čula o koracima opraštanja (1. oprosti ti meni; 2. opraštam ja tebi; 3. dubine tog čovjeka vole me. Moje dubine vole tog čovjeka; 4. zavoli tu osobu; 5. zahvaljuj za tu osobu; 6. moli da se blagoslov spusti na tu osobu). Imala sam strašnu muku s prvim korakom gdje sam ja trebala moliti za oproštenje – taj mi je korak bio težak jer još uvijek nisam bila slobodna od uvrijeđenosti. Stalno sam mislila da sam ja doživjela nasilje i muku i sad još moram opraštati. Pa gdje je tu pravda?! Tada su mi objasnili da sam, godinama gajeći ljutnju prema tati, još sam ga više ranila. Da je moj tata zdrav i cjelovit, on me nikada ne bi ranio. On je u naravi dobar i jako me voli, ali je okrnjen/izranjen/oštećen i ne može mi to pokazati; „zarobljen” je. Moja ga je ljutnja još više onesposobljavala da bude ono najbolje od sebe. Ako mu oprostim, pomažem mu da izađe iz te muke.
Vrlo sam rado prihvatila ove istine. Budući da imam jako izražene radne navike, krenula sam s praksom, svaki dan bez iznimke. Uz točke opraštanja odlučila sam svaki dan nazvati oca i reći mu da sam sretna što je Stvoritelj baš njega izabrao za mojeg tatu. On nije naučio na takav govor pa je to u njemu izazvalo jako grube reakcije, ali nisam se dala smesti ili obeshrabriti. Ustrajno sam u duhu ponavljala korake stalno zagledana u promjenu koja nas čeka, u Dobro koje je već tu. Otprilike nakon 9 mjeseci, jedno jutro, tata je umjesto grube reakcije na moj poziv imao nježne i lijepe riječi za mene. Tata je nakon toga ostavio poroke i od grubog i agresivnog čovjeka postao nježan i mio. Jako sam ponosna na njega!
Ohrabri se i ti i kreni, mnogi ljudi čekaju baš na tebe!
