Plodovi zajedništva u duhovnosti ZMR-a
Piše: Ljerka Jurkić
Kad smo koncem travnja 2023. započeli svakodnevno okupljanje (nas četiri iz Zajednice), cilj nam je bio novo iskustvo Duha Svetoga o kojem je naš Utemeljitelj govorio posljednjih godina ovozemaljskog života. Započeli smo svoj hod prema njegovu naputku sa 8. međunarodnog studija (održanog 2016. god.), a to znači prema svetopisamskim tekstovima kako je to on činio sa studentima u Frankopanskoj. Poznato je to veliko iskustvo našeg Prezbija iz 1975. god., iskustvo susreta sa živim Bogom. Taj dan, 3. kolovoza, smatramo rođendanom naše karizme, a svi smo svjedoci plodova u životu i djelovanju, ali i neprestanog rasta našeg Utemeljitelja od tog dana pa sve do odlaska svome Šefu, kako je često govorio.
No, što je plod mojega (našeg) traganja, moje uporne molitve? Imam li ja iskustvo susreta sa živim Bogom? Što se promijenilo u meni i oko mene svih ovih mjeseci?
Nakon onoga mog snažnog i temeljnog iskustva i susreta iz 2001. god. (4. lipnja), ovo što se sad događa potpuno je drugačije.
- Ovo je rast iz tog temelja. Zato sam najprije, još u svibnju, iznova prepoznala ljubav Očevu. Nitko, baš nitko, ne može me razumjeti, poznavati i biti na mojoj strani kao On! Birani Izaijini tekstovi vraćaju povjerenje i izgubljenu radost, vraćaju sigurnost da sam vrijedna i dragocjena jer to je Riječ koja mijenja kad je ozbiljno prihvatim. To mi moj Otac kaže.
Iznova sam kušala što znači kad Isus kaže da je samo jedan naš Otac! Odjednom vidim – puno je evanđelje Isusovih navještaja o dobrom Ocu! Ozdravlja me kad upijam Oca koji zna što mi treba, Njemu je stvarno stalo do mene!
- Zajednička molitva tijekom tjedana i mjeseci okupljanja zapravo stalno mijenja svoj tijek. S vremenom smo prepoznali da je zajedništvo sigurno jedan od plodova našeg okupljanja. Nekad mi je bio neprihvatljiv poziv iz Pravila na svakodnevno okupljanje na molitvu (Zajedničke pobožnosti, XIV. i XV., 18. str.). Danas se pitam kako sam uopće mogla živjeti tu karizmu bez ovakvog zajedništva. Voditi molitvu u raznim grupama nije isto kao kad se zajedno s nekim mijenjaš, priznaješ svoje slabosti Isusu, razmatraš evanđelje u zajedništvu.
- Zajednička molitva tijekom tjedana i mjeseci okupljanja zapravo stalno mijenja tijek, ali nakon što smo prošli sve svetopisamske tekstove prema Prezbijevom naputku,
okupljamo se isključivo oko Isusa u evanđelju. Prije smo se sabirali u tišini, a u zadnje vrijeme započnemo s nekim Prezbijevim poticajnim tekstom, npr. „gledamo” Isusa prema njegovu nagovoru evangelizatorima, zatim bar tri puta pročitamo djelić iz evanđelja i u tišini razmatramo („Isuse, što mi želiš reći?”), zatim priznajemo grijehe.
Prije par mjeseci shvatile smo nužnost MOD-a pa svaka od nas prašta i moli za određenu skupinu (a tijekom dana molimo Prezbijevu krunicu).
Osobno, za razliku od susreta s početka kad mi je Otac postao blizak, sad mi je u središtu Isus. Susreti s Njim u evanđelju otvaraju mi oči za moju neobraćenost i sve moje propuste spram same sebe i bližnjih. Naravno, vidim opet kako se isplati Njega poslušati. Samo tad živim. Otvara mi se sve više čežnja za životom u skladu s evanđeljem. Potpuno sam svjesna da je meni to nemoguće ostvariti, ali zahvaljujući nekim plodovima u konkretnom životu (o tom neću pisati, to samo drugi mogu opažati), vidim da On čini. No, stalno se novo otvara, tako da nema kraja ovoj avanturi.
Osvaja me posebno Isusov poziv:
„Ako ostanete u meni ,
i riječi moje ostanu u vama,
što god hoćete, ištite
i bit će vam.”
- 4. Duh Sveti je onaj koji ostvaruje da mogu ostati u Isusu, i kad sam na toj razini, tek tad živim puninu. Kad nisam u Isusu, nego izvanjska, ne živim stvarnost. No, toga sam svjesna tek kad On zahvati moju nutrinu i ja ostanem u Njemu. Tek tad progledam i razumijem sebe i ljude i onda i moje srce omekša i imam sućuti za druge.
Zato mi posljednjih dana na nov način govori riječ koju je uputio Samarijanki:
„Kad bi znala dar Božji i tko je onaj koji ti veli:
‘Daj mi piti’, ti bi u njega zaiskala i on bi ti dao vode žive.”
Razmišljam: kako Isus jednostavno govori o tom daru! Treba zaiskati i dat će.
Pa zašto se onda ne događa? Zašto u ovom tako bremenitom vremenu, kad znakovi vremena doslovno viču oko nas (a još su opasniji oni koji su „slijepcima” još nevidljivi), nema gorljivih svjedoka poput našeg Utemeljitelja?
I onda ponovno, pa opet, pročitam taj tekst i čujem:
„Kad bi znala…i tko je onaj koji ti govori… ”
Zar ne znam, zar ne znamo, tko je Isus?!
Pa se opet vratim istini kako sam ja (svi mi) siromah koji treba Duha Svetog da bih (bismo) mogla poznavati Isusa (jer Duh Sveti je nutarnji Učitelj, On me uvodi u stvarni susret, samo je u Njemu moguće susresti i poznavati Isusa i Oca)! Onda ću tek cijelim bićem (srcem) moći zaiskati i Isus će dati „vode žive”. Novi izljev Duha Svetoga.
Zanimljivo. Kako će to biti?
Treba mi (nam) Gospina vjera.
Jer samo tako mogu (možemo) unijeti Isusa u stvarnost naše svagdašnjice i svih ljudi koji Ga trebaju i traže.
Eto, to mi (nam) je cilj u nastavku naših bdijenja i okupljanja. „Budni budite!”
P.S. Kad smo tek započeli naše molitveno okupljanje kao odgovor na Utemeljiteljev poticaj, nismo mjesecima o tom nikom govorile (Dragica, Iva, Anđela i ja). Tek smo na Međunarodnom susretu 2023. rekle neka iskustva. Nakon toga niknule su brojne molitvene grupe prema duhovnosti naše Zajednice. Možda je to najveći plod ove inicijative Duha Svetog, kao i povratak MOD-u! Jer ako mi ne stojimo pred Ocem za domovinu i svijet, pitam se tko će?
Zahvalna sam za zajedništvo u grupi gdje rastem i za sva zajedništva među nama i vjerujem da nas Utemeljitelj zagovara! Ovo je početak nečeg novog što Duh Sveti stvara jer važni smo u ovom našem vremenu!
Piše: Dragica Medved
Pitanje zajedničke molitve i plodova stavlja me u preispitivanje o tome gdje sam bila i gdje sam sada?
Osobno, na prvu, iako mi se čini da ne vidim plodove, ima ih.
- Ustrajnost u molitvi
- Sabranost i zagledanost u Isusa
- Cilj nam je osoba Duha Svetoga
Ulazeći svakodnevno sve dublje u razmatranje Isusova djelovanja kroz Evanđelje, sve mi se više otkrivaju prepreke u meni. Posvijestila sam brojne grijehe kojih nisam ni bila svjesna, naročito sam posvijestila kako puno toga nisam sebi oprostila.
Umiranje sebi i stavljanje Boga na prvo mjesto nije samo molitva, nego svijest o Njegovoj stalnoj prisutnosti, u svakom poslu, razgovoru i učenju. To je proces koji traje.
Cilj je osoba Duha svetoga. Najbliži mi je kao Učitelj, a ovisno o okolnostima, Tješitelj i Branitelj. Zajednička molitva doista je put i potvrđuje profesorovu rečenicu da se vodoravno zajedništvo među članovima rađa iz vertikalnog zajedništva svakog člana osobno.
U nama se rodilo jedno povjerenje, kroz opraštanje i uviđanje svojih slabosti, a i slabosti drugih, kao i sućut i razumijevanje.
Cilj mi je biti doista radostan kršćanin i živjeti tu radost i podijeliti je s drugima.
Piše: Iva Boškić Slivonja
Ono što bih izdvojila kao bitno iz molitve – plodovi, promjene u mojem životu su:
- Iskustvo zajedništva u ZMR-u.
Spoznajem da Duh Sveti vodi i djeluje u ZMR-u (DS = osoba Mi), sada sam po svakodnevnoj zajedničkoj molitvi to iskusila i razumijem zašto nas je profesor upućivao na to da molimo u malim grupama i razmjenjujemo iskustva. Tako budimo jedni druge i obogaćujemo svojim iskustvima.
- Otkrivam na novi način Stari zavjet (s kojim smo započeli zajedničku molitvu).
Ulazim u Očevu ljubav, susrećem Oca kao Ljubav koja me oslobađa i liječi. Otvara put da i drugima donesem tu Ljubav. Ulazim u novo razumijevanje jedinstva Boga i čovjeka kao „bića u Bitku” te u veličinu i dubinu odnosa čovjeka i Boga, kao i povjerenja koje nam Otac daruje.
- U molitvi dobivam duboki mir, pouzdanje u Boga; sve činim i djelujem mirno kada sam zagledana u Isusa, u Dobrotu.
- Po krunici „profesora” (koja je dio naše molitve) dolazim do Marije, susrećem je kao Majku, prijateljicu, savjetnicu i zaštitnicu, posebno u predbožićno vrijeme kada smo je pratili kao predivnu, hrabru trudnicu i zajedno iščekivali rođenje njezinog Sina, našeg Spasitelja i Otkupitelja Isusa Krista.
- Oprost – nakon čitanja evanđelja i tišine u koju ulazimo nakon čitanja, opraštam s lakoćom sve i svima što ne uspijevam bez Riječi koja me mijenja.
Riječi upućene meni koje me oživljuju:
„Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa.
Riječi koje sam vam govorio duh su i život su.” (Iv 6, 60-69)
„Uistinu, bez mene ne možete učiniti ništa.” ( Iv 15, 1-8)
Piše: Anđela Čale
Prije početka ove molitve neka je muka bila u meni, toliko toga mi je dano, darovano, a što se događa oko mene u svijetu? Negdje je nesrazmjer. Živog Boga sam doživjela i On je promijenio moj život, od toga trenutka ništa više nije isto. No mora postojati još nešto jer kao da je frustracija veća jer znam tu istinu, a ne mogu je drugima prenijeti u onoj mjeri u kojoj čeznem. Onako kako je to činio On, onako kako su to činili apostoli i prvi kršćani.
Naslutih da je rješenje u iskustvu koje je imao naš Utemeljitelj – Tomislav Ivančić. Potrebno je zakoračiti u Kraljevstvo Božje, prihvatiti i dopustiti Duhu Svetom da oživi naše sakramente, da naše suhe kosti ožive i da rijeke žive vode poteku.
Skoro je godina dana našega zajedništva i okupljanja u molitvi. Čeznući upravo za tim, zajedno pred Njim, na koljenima, u duhu, kako je i rekao da ćemo se klanjati u Duhu i istini. Puno toga se promijenilo. Ono što su već navele moje sumoliteljice mogu i ja potvrditi. Rekla bih da su plodovi i više nego očiti u mome životu, ali i u životima drugih.
No to još nije kraj, niti je naš cilj; ovo je jedan maraton koji samo ustrajni završavaju. Stoga, u iščekivanju, sve nas podsjećam na riječi našega Utemeljitelja:
„Molitva je otvaranje Duhu Svetom čijom silinom Bog u nama sve i izvodi. Zato za uslišanje molitve treba vrijeme u kojem se traženo ostvaruje. Ustrajnost je stoga bitni uvjet molitve. Prekinuti molitvu nakon nekog vremena znači uništiti klicu koja je izrasla i traži još molitve – „kiše i sunca” – da se razvije do ploda.
Zato molitva traži vjeru i ujedno jača vjeru. Molitva je čudesna kad je ustrajna i vjerna. Isus je obećao uslišanje molitava. A Isusova riječ ne može biti uzaludna. Treba zato moleći „visjeti” o Isusovoj Riječi.
Nisu važni osjećaji, važna je vjernost Isusovoj riječi. Dok molimo, nemojmo gledati na sadašnje stanje, nego u mašti, mislima i pred sobom gledajmo ono stanje koje želimo izmoliti. Tako cijelo naše biće moli i vjeruje.”
Susret sa živim Bogom, Tomislav Ivančić
Održan osmi Međunarodni evangelizacijski i hagioterapijski susret
Ljerka Jurkić, rodom iz Livna ( BiH), prof. hrvatskoga jezika i teologinja. Iako je u Zajednici MiR od Domovinskoga rata, djelatnom se članicom vidi od 15.06.2001. jer je tad oživjela primivši temeljno iskustvo Duha Sv. Otad sudjeluje u apostolatu evangelizacije , osobito intenzivno od 2014., kada ju je, kao i brojne druge članove, za to poslanje pripremao Tomislav Ivančić, utemeljitelj Zajednice MiR . Osim na seminarima po modelu T. Ivančića uređuje i sudjeluje u emisijama na RM i HKR-u. U Zajednici je odgovorna za formaciju novih kandidata.
