Održan osmi Međunarodni evangelizacijski i hagioterapijski susret

Piše: Kristina Jurković

U organizaciji Zajednice Molitva i Riječ, Matične vrhovne uprave Zagreb, održan je od 3.7.2024. do 7.7.2024. u dvorani crkve Sveta Mati Slobode u Zagrebu, za oko tristotrideset sudionika iz dvadeset zemalja; Hrvatske, Bosne i Hercegovine, Slovenije, Austrije, Njemačke, Irske, Velike Britanije, Poljske, Ukrajine… a pod vodstvom djelatnih evangelizatora i hagioasistenata iz Zajednice Molitva i Riječ predvođenih Ivicom Lulić, mentorom za evangelizaciju i ujedno predsjednikom Matične vrhovne uprave i Silvom Vrdoljak, mentoricom za hagioterapiju. Dvije trećine sudionika je prisustvovalo uživo a jedna trećina sudionika se priključila susretu online.

Središnja stvarnost prema kojoj je ovaj događaj usmjeravao sve prisutne i ove godine bilo je iskustvo osobe Oca i Sina i  Duha Svetoga bez koje je nemoguće ostvarivati poslanje Zajednice Molitva i Riječ. Zapravo moglo bi se sažeti na tri neodvojive stvarnosti: iskustvo-praksa-djelo. Po prvi put novim konceptom Susreta ispreplitale su se evangelizacijske i hagioterapijske stvarnosti čime je naglašeno kako se te dvije stvarnosti premda razlikuju ali nikako ne odvajaju. Ta Bog i čovjek su jedno! Odvojimo li čovjeka od njegova Stvoritelja uvodimo ga u ateizam.

Prvi dan istaknuta je, pored nove evangelizacije kao hitne zadaće Crkve i jedini lijek ideologijama, također, potreba autoevangelizacije kandidata za ZMR te hagioterapija kao izazov koji traži iskustvo i praksu kako bismo svi postali svjedoci i pomogli Crkvi da bude svjedočka a čovjeku pomogli da upozna i ne izgubi autentičnog sebe. Nadalje, rečeno je kako Duh nije teorije nego praksa i Duh nije znanje nego iskustvo. Osim toga praksom odajemo duboku zahvalnost Utemeljitelju prof. Tomislavu Ivančiću. Upravo specifičnost njegova rada i života je ta da je ispitivao teoretske principe i spoznaje u praksi. To je i naš put! Želimo li doći do antropološke stvarnosti to možemo samo duhovnim putem i to putem zakonitosti duha. Stoga: Ne gledajmo što čovjek priča nego što će iza toga učiniti. Djelo je ono dobro što smo ostvarili na biološkoj, psihološkoj, intelektualnoj, moralnoj i duhovnoj razini. Čitav čovjek djeluje. Čovjek – to je projekt! Ali djelo i povjerenje ide zajedno i čekaju djelo Apsolutnog Stvoritelja.

Drugi dan, dok je bilo govora o znakovima vremena i hitnosti nove evangelizacije te o egzistencijalnim i duhovno-antropološkim aspektima suvremene antropološke krize, postali smo svjesni gdje je lijek našoj egzistenciji koja je u “logoru”. Budući nas zlo uvodi u rastresenost, nesvjesnost, odgađanje… lijek je učiniti dobro odmah i sada. Duh je prezentan! On je sada! Nije na nama da dokazujemo da je Stvoritelj poželjan ili da je čovjek vrijedan nego da to pokazujemo, postanemo praktičari koji znaju da je to istina, koji znaju da je zemlja progonstvo ali unatoč tome; ja znam kuda idem. Gledam u cilj!

Popodne drugoga dana otvarali smo vrata svoga srca osobi Isusa Krista koji je objava Očeve ljubavi svim ljudima i iznova jačali vjeru, temeljni stav čovjeka i mogućnost susreta s Isusom Kristom. Budući se dogodio povijesni zahvat Isusa u središte čovjekove antropologije nemoguće je govoriti o antropologiji bez Isusa Krista. Na tu stranputicu skrećemo svaki put kada sebi ili drugima kažemo: promijeni se! Napor koji se od nas traži nije u samopopravljanju nego se traži napor u Isusu Kristu i otkrivanju Njega: Isuse tu sam! U očekivanju Njegovog odgovora: Tu sam i ja! Isus i ja zajedno.

Povjerenje je odgovor na Njegovu bezuvjetnu ljubav. Ono je moguće jer je prapovjerenje u meni kao čovjeku i osobi, i u svim ljudima, kao sjeme stavljeno prilikom začeća.

Treći dan smo uz poticaje voditelja usvajali obraćenički mentalitet koji je bit naše karizme, podsjetili se da je obraćenje djelo – zato je bitno evangelizatorovo iskustvo i praksa. Pri tome je važno biti svjestan i prepoznati specifične zapreke u autoevangelizaciji

Djelatni hagioasistenti su posredovali iskustveno i praktično duhovno-antropološki pristup psihosomatskim simptomima poput straha i tjeskobe, depresije, PTSP-a i ovisnosti te kako ozdravljati brak.

Uranjajući u sve prethodno izrečene stvarnostima pomoglo nam je i prebiranje po bogatoj riznici iz baštine Utemeljitelja Zajednice Molitva i Riječ. Imali smo priliku, tijekom Susreta, preko audio zapisa, slušati i otvarati se poticajima samog Utemeljitelja. Podsjetio nas je, između ostalog, da je Bog temeljni djelatnik u mome životu i on pomaže samo onima koji rade… nije slugančić… gdje radiš, liječiš se, on uskače, on je pomoćnik. Također potaknuo je koliko je važno hagioterapiju raditi sa čitavim srcem bez kompromisa.

U subotu, četvrtog dana, sve je bilo usmjereno na osobu Duha Svetoga; kako do Duha Svetoga prema Navještajima i Bljesku te na vjernost Utemeljitelju i Crkvi kako evangelizatora tako i hagioasistenata. Voditelj je podsjetio kako površan duhovni život ubija snagu duha i s pravom je upitao ne bi li nas sve probudio: Upijam li ja Isusa svaki dan? 

U nedjelju su nas voditelji podsjetili na poziv i poslanje unutar Crkve i svijeta te jedinu stvarnu viziju: Duh Sveti – temeljni djelatnik u nama. Stoga, jedina zadaća nam je temeljito se sprijateljiti sa Duhom Svetim kao znakom ljubavi prema čovjeku. Susret je  započeo i završio svečanim misnim slavljem u crkvi Sveta Mati Slobode a za što je bilo prigode i tijekom susreta svaki dan. I ovaj put Susret je obilježilo sudjelovanje nekoliko svećenika; iz Hrvatske, Poljske, Ukrajine i Velike Britanije, koji su nas već svojim prisustvom a posebno svojim svjedočenjem obogatili, ohrabrili i podsjetili na nužnost, snagu i mudrost suradničkog odnosa svećenika i vjernika laika danas. Bilo je dragocjeno čuti kako im primjena duhovno-antropoloških zakonitosti svestrano pomaže u učinkovitoj i sve zahtjevnijoj pastoralnoj službi koja im je povjerena.

Tijekom programa bilo je obilje praktičnog uvođenja u iskustvo prethodno naviještenih stvarnosti a tijekom pauza sudionici su imali prilike više se međusobno upoznavati, prepoznavati, povezivati i iskustveno obogaćivati. Posebno u subotu kada je nakon popodnevnog dijela programa te nakon svete mise zagrebačka Zajednica organizirala prigodni agape u prostorima koji su nam velikodušno dali na raspolaganje gostoljubivi domaćini župe Sveta Mati Slobode.

I ovaj put nikoga od sudionika održani Susret nije ostavio ravnodušnim. Upijali smo mudrost, ljubav i snagu kako bismo ju mogli posredovati drugima. Moglo se već od prvog dana gotovo “opipati duhovnim ticalima” kako Duh stvara nešto novo i poziva nas da svaki od nas po na osob se odazove i suradnički uđe u to stvaranje vjerom i povjerenjem. Nije to bio samo jedan od susreta u nizu, već jedan novi poziv na vjernost, na zaokret od mene starog u Duhom preobraženog i novog! I zato nema nam druge nego: Šuti, radi, čekaj, očekuj, bori se…! 

Total
0
Shares
Prev
Uhvatiti ritam sa valom života

Uhvatiti ritam sa valom života

Piše: Kristina Jurković, hagioasistentica Ne mogu reći da sam neki plivač, a i

Next
Novi broj časopisa Hagio.hr

Novi broj časopisa Hagio.hr

Novi broj časopisa je dostupan online za sve podupiratelje koji su online


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati