Tomislav Ivančić, tekst iz knjige “AKO OPROSTIŠ”

Opraštanje mijenja čovjeka. Ono ga zahvaća u dubinama njegova bića i prenosi sa zemlje u nebo, iz smrti u život. Tko oprašta, prepušta Bogu inicijativu. Dopušta da se u njemu razvije djelovanje kraljevstva Božjega, da čini djela koja je činio Isus Krist. 

Opraštanjem se čovjek odriče zemaljskih puteva uspostavljanja pravde. Odriče se ljudske osvete jer ona čini drugome zlo – da bi se zlo izliječilo. Opraštajući čovjek iz ljudske nemoći prelazi u Božju svemoć. On uzima Božju ruku u svoju desnicu i Božju misao u svoje misli te ostvaruje pravednost na zemlji.

Na zemlji je trajna borba između duha i tijela. Neki su spremni poginuti da bi ostali moralno čisti. Drugi pak sve podnose da bi imali novca, da bi u svojim rukama gomilali vlast, da bi bili glasoviti. Jedni napinju sve sile da bi postigli ono za čim im srce čezne. Drugi su svjesni da se to ovdje ne može postići i zato sve ulažu da bi njihov duh pobijedio nečovještvo, ratove, nemir i mržnju. Koji se bore za prvenstvo u svijetu postat će zli. Netko će im konkurirati, netko im se suprotstaviti, netko im smetati. 

Koji žele imati vlast i slavu, morat će oduzimati drugima njihovo imanje, slavu i veličinu. Želiš li biti bogat, morat ćeš oduzimati drugima, pronevjeravati, netko će zbog tebe morati ostati gladan, žedan i siromah. Želiš li osvojiti druge zemlje, tada će mnogi ljudi morati za tebe pogibati i ubijati druge. Želiš li biti bez suparnika, morat ćeš uhvatiti i zatvoriti sve jače od sebe. Borba za slavu, vlast i čast ovdje na zemlji vodi u paklenski metež i vrtlog zla.

Želiš li se pak odlučiti za duha, tad ćeš biti pošten, čovjekoljubiv, jednostavan i ponizan. Svaki ćeš dan priznati da si grešan, slab i nemoćan, molit ćeš druge za oproštenje, ali ćeš i kleknuti pred Boga i reći mu da si ga previše vrijeđao. Opraštat ćeš drugima, odricati se brojnih stvari, gledati kako prolaze slava, vlast i čast ovoga svijeta, a ti ostaješ jednostavan, možda i neznatan, ali čovjekoljubiv. 

Opredijeliš li se za duha, nećeš imati vremena misliti na taštinu i čast jer ćeš trošiti puno vremena da pomažeš ljudima liječeći njihove rane, pomažući siromasima, donoseći kruha gladnima, odijevajući gole i bose. Kada jednom duh zavlada tobom, znat ćeš da ideš ususret veličanstvenoj, neprolaznoj slavi.

Bog će biti tvoja slava i svako dobro djelo koje si učinio čovjeku, bit će tvoja veličina, vlast i moć, čovječnost. Ako pođeš stazama duha, tada ćeš stvarati umjetnička djela, pisati velike riječi, stvarati veličanstvene skladbe, proputovati svijet i unapređivati znanost, stvarat ćeš  takve društvene oblike koji će pomagati da svi budu slobodni i da žive u miru. Svaki će čovjek u tebi nalaziti prijatelja, svatko će smjeti dolaziti pred tvoja vrata i zamoliti te za pomoć, nitko neće biti odbačen, nitko prezren, svaki će se čovjek naći u moru tvoga milosrđa.

Opraštati znači stati na stranu duha. A Duh je Bog. Oni koji su na strani duha svemoćni su, oni prividno gube, gledaju kako nestaju ljudske slave, ali i kako ispred njih raste slava neprolazna, čista, savršena. Oni odbacuju dječje igračke da bi uzeli prave i trajne vrijednosti.

Čim oprostiš, Bog preuzima inicijativu. Vidjet ćeš kako ti se u životu događaju čudesa, kako se ono za čim si čeznuo i što si htio ostvariti i ostvaruješ, kako ti Bog postaje blizak.

Želiš li nekog čovjeka promijeniti, popraviti, pomoći mu da se izliječi, tada mu najprije oprosti. Time ga stavljaš u Božje ruke i tada ga Bog liječi, ozdravlja, popravlja i vraća natrag iscijeljenoga. 

Želiš li da te Bog učini boljim, znaj oprostiti samom sebi. Želiš li da Bog vječno bude tvoj prijatelj, tada znaj prihvatiti sve ono što ti on nudi u životu, makar ti se to čini neprihvatljivim. Oprosti Bogu što te ne pita hoćeš li samo dobro ili ćeš primiti ono naoko bolno. Opraštanje, drugim riječima, donosi čovjeku svemoć Božju. To nebo silazi na zemlju. To kraljevstvo Božje ulazi u naša područja i ostvaruje ono za čim vape naše čežnje. Opraštajući zapravo liječimo sebe i druge, popravljamo sebe i društvo. 

Zato se čitav pakao urotio protiv mogućnosti da opraštamo. Zato nas na sve načine uvjerava da se treba osvećivati, a ne opraštati. Zato navodi na masakriranje, ubijanje i čini sve da bi ljudi mrzili, a ne opraštali.

Ali Bog je jači. On voli čovjeka jer je naš Bog čovjekoljubiv. Zato je s Božjom pomoći moguće opraštati i pobijediti pakao, zloću u ljudima, bolesti, nedaće i smrt. Opraštati znači živjeti.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Prethodni članakIz plićaka u dubinu
Sljedeći članakPRAKTIČNA PROVEDBA PRAŠTANJA
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)