Osim toga, u trećem razdoblju katekumenata, odnosno trećem dijelu seminara nove evangelizacije, molitvom liječimo rane, traume i boli nastale kao posljedice grijeha, kako vlastitih, tako i grijeha okoline. Predajući Isusu kroz molitvu muke, tjeskobe, strahove, pogrešne osjećaje krivice, uvrede, nepravde i nemoći, sudionici seminara dobivaju iskustvo olakšanja, ozdravljenja, duševnog obraćenja i čežnju za susretom s Isusom Kristom. 

 Tomislav Ivančić, Začetak i razvoj hagioterapije, str.15.

Promisli i napiši

Što te najteže boli u tvome životu?  U svome životu nikako ne mogu podnijeti da… Moja je vjera mlaka i neplodna zato što…

Pripremila: Ljerka Jurkić, evangelizatorica i teologinja

1. Osobno iskustvo 

Mnogi ljudi na našim seminarima nove evangelizacije s čežnjom iščekuju upravo molitvu za nutarnje iscjeljenje. Sjećam se kako sam i sama na mnoge se seminare odazivala upravo zbog te molitve. To nas ne treba čuditi kad znamo koliko smo svestrano izranjeni i potrebni snage koju ljudi ne mogu dati. Osobno me upravo ta molitva, koju sam prakticirala uz pomoć voditelja na seminarima, ali i sama (prema knjizi Susret sa živim Bogom) spasila. Točnije, Isus je taj koji me u sili Duha Svetoga izveo iz egzistencijalnih strahova, nesigurnosti, doživljaja da nisam vrijedna, samosažaljenja i depresije, zatim nesposobnosti da primam i dajem ljubav, izveo me iz nepovjerenja i nemoći da ostvarujem sebe i zadatke koje život pred nas stavlja, izveo me iz uvrijeđenosti, krivice i negativnih sjećanja koja su blokirala moju osobnost i život u meni. Znala sam Isusu tad reći : „Pomozi mi, a ja ti obećajem:  svima ću reći da si Ti to učinio! Ti, samo Ti, moj Isuse!“ Zato danas i volim s Isusom u sili Duha Svetoga predmoliti za druge ovu molitvu na seminarima! Da nije bilo Isusa, ne bih bila sposobna za život na ovoj zemlji, On ne samo da ozdravlja nego i daje život u izobilju, daje svoga Duha bez kojeg nismo ni živi, ni uvjerljivi, ni radosni niti možemo ikom pomoći bez te Snage. 

2. Što je važno znati prije ove molitve? 

2.1. Što je molitva?

Molitva je prostor u kojem se susrećem s Isusom, dakle, nije ona kao takva važna, važan je Isus koji vidi moju patnju i želi me ozdraviti, želi mi pomoći. Najljepše je u ovoj molitvi što postajem blizak prijatelj s Isusom, puštam ga tamo gdje nikog drugog ne bih pustio(la), tamo gdje se ni ja ne usudim gledati niti sam(a) biti. Zato je u molitvi najvažnije gledati Isusa, a nikako analizirati svoju prošlost ili gledati svoje nemoći.

2.2. Koga i što Isus liječi?

Sjetimo se da čovjek kao kruna svih stvorenja živi na četiri razine: biološkoj  (koju liječe liječnici), psihološkoj (koju liječe psihijatri ili psihoterapeuti), zatim antropološkoj, tj. duhovno-duševnoj razini te teološkoj (duhovno-božanska razina, tj. razina na kojoj je čovjek u odnosu prema Bogu). 

Po molitvi za nutarnje iscjeljenje Isus ozdravlja čovjeka na antropološkoj, tj. duhovnoj razini, čovjek kao osoba ozdravlja, zatim njegova savjest, svijest, sloboda, sjećanje, dakle prošlost (osobito je važno razdoblje od začeća do treće godine života, a onda i sva druga razdoblja života), potom kreativnost, um i dr., ali osobito i srce, jer srce je čovjekovo središte, ono je često slomljeno uslijed raznih patnji i zla:

„ Bitno je srce izliječiti…“ (Susret sa živim Bogom, str.165.)

Važno je biti svjestan da Isus sad može svu tvoju prošlost, sav tvoj život zahvatiti i ozdraviti jer je duh (i ovaj naš ljudski) slobodan od vremena i prostora, on je vječan. 

 2.3.  Tko je za tebe Isus?

Upravo zbog istočnog i osobnih grijeha, bilo naših ili grijeha naših bližnjih, događaju se posljedice na duhovnoj duši (grijesi su uzrok svih naših patnji), možemo imati krivu sliku Isusa. Važno je stoga sjetiti se Isusa iz evanđelja i njega  prihvatiti kao svog Spasitelja. Zato se ova molitva na seminaru događa nakon što smo čuli u navještaju tko je Isus, kakav je, zašto je došao na zemlju i kako je pokazao da ima vlast ne samo nad prirodom i grijesima, pa i zlim duhovima, nego i nad svim čovjekovim patnjama i bolima koje Isus uzima na sebe i odnosi ih u smrt, a potom sve pobjeđuje svojim uskrsnućem. Dakle, on je taj liječnik, nema drugoga čovjeka koji bi mogao zaći u čovjekovo središte i osloboditi ga, izvesti ga iz skrovišta u koje se sakrio te ga uvesti u slobodu i život u izobilju.

Isus nam uvijek postaje blizak i ulijeva nam povjerenje kad se sjetimo da se družio najviše s grešnicima, ljudima na rubu društva, zaboravljenima i zanemarenima, bolesnima i osamljenima u svojoj patnji. Dosta se sjetiti Isusa u susretu s gubavcem, slijepcem, bolesnom ženom koja ga je htjela kriomice dotaknuti da bi ozdravila i brojnih drugih patnika koje Isus rado ozdravlja. On liječi protiv svih zakona i pravila, podiže nemoćnog čovjeka unatoč svima koji ga zbog toga prozivaju poput farizeja u evanđelju. Isusu je najvažniji čovjek, svaki čovjek, tako i svaki čovjek na seminaru, tako i ti koji sad ovo čitaš. On sam kaže da nije došao zbog zdravih, nego bolesnih, a nema zdravog čovjeka na zemlji. On također kaže da je došao iscijeliti srca slomljena, a to znači srce koje ne može vjerovati te da ne dolazi suditi nego spasiti. To je radosna vijest za svakog čovjeka ove zemlje!  Za tog i takvog Isusa, stvarnog, povijesnog, čovjeka i Boga koji nas dolazi spasiti od svega što nas ugrožava u svojoj se slobodi odlučujemo.

2.4. Duh Sveti 

Kad se ovako podsjećamo na Isusa i njemu se obraćamo, otvaramo se njegovoj snazi, Duhu Svetom (o tom nam je puno posljednjih godina života govorio i naš Utemeljitelj, ujedno i utemeljitelj ovog seminara po modelu prvokršćanskog katekumenata).

Stoga je važno biti svjestan da upravo po ovoj molitvi, tj. susretu s Isusom u cijelom svom životu, prihvaćamo i kušamo blizinu Duha Svetoga jer Isus u toj sili liječi:  „ Sve je to mnoštvo tražilo da ga se dotakne jer je snaga izlazila iz njega i sve ozdravljala.“ (Lk, 6,19).

Nakon svega, mogla bih reći: upravo je to i najvažnije u ovoj molitvi!  Važnija i od samog ozdravljenja je ta prisnost s Isusom koju u nutarnjem čovjeku ostvaruje Duh Sveti. Izvana se to osjeti u dubokoj tišini, dubokom miru, sigurnosti i radosti. Što češće to činimo to smo bliskiji s Isusom, a Duh Sveti nas tako polako priprema da budemo i njegovi svjedoci, njegovo svjetlo u životu, obitelji, na poslu… Ukratko: postajemo novi ljudi jer nas Duh Sveti preporađa, povezuje s Ocem i Sinom te u nama ostvaruje Isusovo obećanje.  

Nastavlja se na linku ispod:

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.