Svakodnevno druženje s Isusom, Tomislav Ivančić
Kad kažem Bog, tko je on za tebe? Je li On tvoj Otac Nebeski ili nepoznati Bog? Je li to netko tek treba doći ili netko tko uvijek stoji tu, a tvoja vrata su zatvorena. Pogledaj, kad otvoriš vrata srca, koga puštaš unutra? Kakav je tvoj Bog?
xxx
Možeš li se pred tim Bogom potpuno razgolititi, priznati sve? Oče sagriješio sam pred tobom i pred nebom! Nisam dostojan! Je li tvoj Otac nebeski strog? Okreće li on tebi leđa ili ti njemu? Pogledaj u sebe! Doživljavaš li kako je lijepo biti sa Bogom? Stvorio te je! Htio te je! Zato što je On to htio, ti postojiš. Vjerujem da će biti dobro, jer te je dobri Bog stvorio.
xxx
Onda polako gledaj Isusa. Tko je On tebi? Jeste li vas dvojica poznanici, prijatelji? Mahnete li se ponekad rukom kada si u crkvi ili kada se negdje drugo sjetiš njega? Poznaješ li ga kao čovjeka? On se htio potpuno tebi približiti, potpuno biti kao ti. On je Riječ Očeva. Otac ga je poslao k tebi da znaš kako te Otac ljubi: kao i njega! Pogledaj jeste li ti i Isus prijatelji? Jesi li ikad Isusu ispričao neki doživljaj? Jesi li vidio kako se on smije? Jesi li ikad doživio kako te grli, privlači k sebi i kaže:
“Dragi moj prijatelju, draga moja prijateljice, ne boj se!“
xxx
Pogledaj, primjećuješ li njegova djela među nama? On nam govori: Idite dva po dva, najprije izgubljenim ovcama doma Izraelova, a onda svim narodima. Primjećuješ li te znakove Isusove, Isusa kako govori? Pogledaj u sebe! Pogledaj kako te šalje ljudima! Da li onda još možeš reći:
„Ne, ja ne mogu Isuse, molim te ispričaj me!“ Ili kažeš: „Isuse, da ja ne znam što me očekuje, ali ja ipak idem! Idem kamo me ti šalješ. Znam da će biti dobro!“ Jesi li ikad rekao Isusu: „Što god tražiš, ja se neću opirati, prihvatit ću.“ Ili naprotiv imaš stotinu razloga da kažeš: „Joj, ne sada, sada ne bih, ja bih nešto drugo. Žao mi je Isuse, moje društvo ide na piće, ti tu ne pripadaš.“
xxx
Tko ti je Isus? Kako se odnosiš prema njemu? Sjeti se, kakav si ti prema njemu ovdje na Zemlji, takav će biti on prema tebi na Nebu. Ti sebe svojim ponašanjem spremaš na ono gore, za nebo. Prihvaćaš li Isusove riječi, razmišljaš li ikada o jednoj ili drugoj riječi, porukama evanđelja? Jesi li čuo evanđelje nedjelje?
Uvijek ostaje pitanje: Tko je tebi Isus?
On kaže: „Ja sam Život! Ja sam Istina!“.
To znači, ja sam sva stvarnost koja postoji! Za mene si tu!
Svakako polako još dva puta prijeđi ovaj tekst.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
