Prijeći u kraljevstvo Božje

     Nagovor evangelizatorima (21.03.2016.), Tomislav Ivančić

Obrati se i vjeruj, blizu je kraljevstvo Božje!

Vi znate da svijet pripada đavlu. Kad đavao kuša Isusa, onda mu kaže: “Evo, dat ću ti sva bogatstva i slavu svijeta jer to je meni dano i ja dajem kome hoću.“ Đavlu je to dano  onog časa kad su Adam i Eva dopustili da đavao ima nad njima vlast. Tad su oni izgubili vlast koju im je Bog dao da upravljaju zemljom, a đavao ju je preuzeo.

U taj svijet onda dolazi Isus i donosi kraljevstvo Božje. Božje kraljevanje i upravljanje. On dolazi da razvlasti đavla. Dokle god smo u đavolskom svijetu, mi ćemo uvijek biti robovi, a čim prijeđeš u kraljevstvo Božje, ono je tu, pred tobom, ti si slobodan i Božji. Postaješ vrhunski inteligentan. Imaš ono što su imali Adam i Eva još u raju, ali i daleko više od toga. Budući da su Adam i Eva duboko povrijedili Boga iz neposlušnosti, zbog toga nisu mogli k Bogu, a đavao koristi tu situaciju i ima vlast nad ljudima. Netko je trebao pomiriti ljude s Bogom. Netko tko je mogao do Boga doći. Ljudi to ne mogu jer smo svi potpali pod isti grijeh, pod isto otpadništvo od Boga. I sad dolazi Isus Krist i On ide za nas Bogu prinijeti pokoru. Smrt je kazna za naše grijehe. On uzima smrt da ju uskrsnućem uništi. On uzima bol i patnju da ju uništi i nas oslobodi. On istjeruje zle duhove i pokazuje da ima vlast. On, a ne đavao. On je vlasnik zemlje, i to ne samo kao Bog nego i kao čovjek. On je čovjek. Prvi čovjek koji nije od Boga bio odijeljen i koji je zato mogao k Bogu i prinijeti za nas pokoru, otkupiti nas, isplatiti sve što smo bili dužni. To je mogao On i učinio je. Tako je ostvario kraljevstvo Božje. „Kraljevstvo Božje je među vama“, kaže. Između kraljevstva Božjeg i kraljevstva sotone je ponor koji treba prijeći, crna rijeka koju treba preploviti. Kad si u kraljevstvu Božjem, onda imaš vlast kao Isus, onda imaš moć kao Isus, onda si inteligentan kao Isus. Onda možeš pobijediti i patnju i bolest, možeš napraviti vrhunske stvari na zemlji. Možeš svoj profesionalni, obiteljski i bračni život  učiniti vrhunskim. Sada imaš inteligenciju od Boga, imaš moć samoga Boga. 

Gdje je naš problem?

U tomu što mi ostajemo s ove strane, u đavolskom svijetu. Nitko ne preplovi tu rijeku, nitko ne prijeđe taj ponor zla da bi bio na Božjoj strani, u kraljevstvu Božjem. Mi smo stalno u đavolskom svijetu, samo povremeno molimo Boga da nam pomogne malo u nekim stvarima. Molimo kad dospijemo, možda prije jela, poslije jela, kad smo u crkvi, pa nedjeljom. Povremeno malo molimo, ali ostajemo stalno s ove strane. Tako stalno  zamišljamo da zapravo molitva spašava. Molitva još nikog nije spasila. Kad bi molitva spašavala, onda Isus ne bi trebao doći da umre za nas. Čak Stari zavjet po prorocima kaže: „Gade mi se vaše žrtve i vaše molitve, srca tražim od vas, opredjeljenje“, ali onda je Isus jasno donio na svijet: „Obratite se“. Obrati se, to znači prijeđi na Božju stranu. Ti moraš prijeći taj ponor, prijeći tu rijeku. Dokle god si s ove strane, da si ne znam kako pobožan, ti si s ove strane, ti si u propasti. 

Obrati se. To znači, počni razmišljati što znači to kraljevstvo. Što to znači za tvoj normalni, ljudski život, za tvoje tijelo i dušu, tvoj posao i tvoje hodanje zemljom. Što to znači? Tada ćeš vidjeti: to je ono što ljudi traže, a nitko ne donosi. Obratite se, a onda vjerujte. Obrati se, to znači gledaj u kraljevstvo Božje. To znači obrat. Ne gledaj u đavolski svijet. U Božji svijet gledaj.

To je „obrati se“, a  „vjeruj“ znači: prijeđi. Znam da moram prijeći rijeku. Snagu za to kraljevstvo Božje imamo u Crkvi. Najprije su to sakramenti koji ti daju da si Božje dijete, da Duha Svetog dobivaš, da je Isusovo tijelo u tvome tijelu, Isusova krv u tvojoj krvi. Zatim imaš Njegovu riječ. Što ju više upijaš, to više dobivaš mentalitet i duh kraljevstva Božjega, a ne đavolskoga. Onda imaš Isusa i Duha Svetoga, oni su poslani tu u naš zemaljski svijet da nas oni prevezu preko rijeke u kraljevstvo Božje. Osobno Isus, dakle treba s njim biti osobno u vezi, ali osobno biti i s Duhom Svetim. Bez tog osobnog ti nisi s Bogom i ne možeš dobiti njegove milosti.

Kako se događa taj prijelaz?

Prvi korak je razmišljanje da jasno vidiš što si ti dosad dobio, a mislio si da si s Bogom. Da li ikome išta značiš, pa i sebi? Zatim, kako to da su apostoli mogli činiti čudesa, zašto su sveci mogli? Znači, ima već ljudi na zemlji koji su prešli tu rijeku. Mi ih zovemo sveti. 

Razmisli: što su to oni činili, a ti ne činiš? Shvatit ćeš da je zapravo ono što su oni činili, a ti ne činiš, to da im je Bog na prvom mjestu. Da je Duh Sveti prva i zadnja snaga kojom ja mogu raditi u ovom svijetu. I da je preglupo biti kršćanin, a da ne živiš ovim duhom, nego đavolskim. Ti se zoveš kršćanin. Sveti Ignacije Antiohijski kaže: „…a to trebaš biti.“ Jedno je egzistencija, a drugo naziv kršćanski. Kršten si, ti imaš naziv, kršćanin si, ali… Sveci su dakle oni koji su shvatili: kad sam ja s Bogom, kad je meni Bog važniji od svega drugoga, tada se u mene slijevaju njegove snage i njegova inteligencija i njegova sposobnost. I tada se to na meni vidi. Tada mi u životu sve ide drugačije. Tu je bit čitave stvari.

Dok do tog ne dođeš razmišljanjem, nećeš nikad ni prijeći rijeku. Što mi zapravo radimo? Mi dođemo do Duha Svetog samo kad malo molimo, još ako moram držati seminar… i kad prezbi ispruži ruke na nas na seminaru, ali čim se vratimo kući, mi radimo po svojoj domaćoj pameti. Sve kao drugi ljudi. Ništa. Tu nema Božje mudrosti. Nema Božjeg duha. Nema Božje snage. Ničega Božjeg. Tu je cijeli problem: taj dvostruki život, licemjeran život zapravo. To je ono što je Isus stalno zamjera farizejima i drugima. Izvana su oni vjerni zapovijedima, a iznutra su gori nego drugi ljudi ovdje na zemlji. Žive za trbuh. I zato što se zovemo a nismo kršćani, zbog toga se zapravo ovaj svijet ne mijenja oko nas te se ni mi time ne možemo mijenjati. Ostajemo na ovoj strani i molimo Boga da nas što duže zadrži na toj strani umjesto zapravo da neprestano molimo: „Gospodine, daj mi snage da prijeđem.“  U evanđelju stalno imamo: „Prijeđimo prijeko.“ Isus stalno, stalno prelazi, sad ide u jedan kraj, sad u drugi, sad u treći, neprestano ide, prelazi. 

 Tu je cijeli problem: u vama je ta pospanost, a to je zato jer ste na strani đavla i on vas uništava. Na njegovoj ste strani. Kad prijeđete na onu drugu stranu, kad duhom prijeđete tu rijeku, kad znate: Bog je meni najvažniji, ja znam da je meni najvažnije da ja što više Duha Svetog dobijem, tada ću i u školi, i kod kuće, i na poslu bilo kojem, biti vrhunski. I tad će me Duh Božji, ne samo moj duh, voditi. Inteligencija Božja, ne samo moja. 

Kad to upoznaš, onda počneš moliti i tražiti da se to tebi dogodi. Ta dvoličnost je užasna. To licemjerje. Da, samo nekad se malo bljesne, ponedjeljkom malo navečer Duha Svetog tražite, onda kad morate držati seminar, ali onda u drugo vrijeme nešto malo izmolite.  Kad prijeđete, đavao više ne može imati vlasti nad vama. Taj prijelaz, to nije fizički prijelaz čamcem. To je prijelaz duha, duše. To znači da ti dotle ideš, moliš, obraćaš se dokle ne osjetiš da si postao drugačiji, da si postao novi čovjek. 

Najedanput misliš na Božji način, vidiš da vladaš svijetom, da zlo nad tobom više nema vlasti. To je dakle takvo unutarnje ispunjenje Duhom Svetim da si ti jednostavno u kraljevstvu Božjem. Onda vlada mentalitet, duh i snaga kraljevstva Božjeg, a ne kraljevstvo sotone. Prema tome, to veslanje, to prelaženje preko ponora u kraljevstvo Božje zapravo je u tebi. U tebi je kraljevstvo Božje. To ti moraš prijeći, i to tako da izbaciš kraljevstvo sotone. Dotle moliti, tražiti, razmišljati, čitati Sveto pismo dokle god ne osjetiš: tebe je skroz promijenilo. Tad si prešao. Nije to mjesto u koje trebaš doći. To je kvaliteta tvoga života, tebe, u koju trebaš stići. Tad ti više nije trbuh, ni spavanje, ni jelo, ni piće, ni ljudi, običaji i obziri, ništa ti nije važno. Tad si samo sretan što osjećaš kako te Bog čini genijalnim, sposobnim, drugačiji si od drugih. Vidiš ono što drugi ne vide. Možeš ono što drugi ne mogu. Samo vidiš da si ti netko drugi. To je takva ljepota, takav užitak zapravo, tolika sreća, da je to teško izraziti ljudskim riječima. Tad nastaje oko tebe bolji svijet i drugačiji svijet. Tada se svi mijenjanju. Tada to zrači na druge ljude oko tebe. 

 Molitva 

1. Pokušajte se jednostavno sabrati, pokušajte pitati svoje noge i ruke, svoje unutrašnje i vanjske tjelesne organe što bi oni htjeli: da i dalje tako trunu ili da ih duh snagom oživljava. Pitaj svoje tijelo, pa ćeš čuti kako ono plače i vapi za duhom. Kako je tijelo tužno što živiš za njega, a onda ono ostaje bez duha, bez života, i pati. Kad živiš za duh, onda tijelo ima život  i onda može sve. Tek onda uživa. Samo se sjetimo iz čega su to redovnici i redovnice pravili sebi velike kućerine, iz čega? Vi toliko radite, a jedva imate nekakav stančić. Oni su samo prešli na Božju stranu i imaju velike zgrade, dvorce i crkve velike. Zar ne zapažate zbog čega je to? Pokušajte ovih dana na taj način ugrabiti, zaustaviti vrijeme, da više ne živite tako. Krajnji vam je čas jer ako nastavite tako dalje, bit će vam žao.
2. Polako okrenite se Isusu svojim duhom. Gledajte u njega i pokušajte od njega čuti što je njemu bilo tako važno u nama ljudima da je postao čovjekom i išao umrijeti sramotnom smrću na križu za mene i za tebe. Isuse,  zašto? Što je to u meni tako važno? 
3. Pogledaj kako to da si Isusu tako važan da on daje za tebe život, a ti ne možeš nimalo odreći se tjelesnih zadovoljstava da bi  u sebi to ostvario i da bi njegovo Kraljevstvo osvojio. Kako to? Kao da ti sebe ne ljubiš, nego on. Kao da tebi nije stalo da budeš sretan.
4. Gledaj to Božje kraljevstvo koje s one strane rijeke vidiš i ponora. Tko je to Presveto Trojstvo, tko su to anđeli, milijarde anđela, Bože moj, koje je to Kraljevstvo? Onda gledaj: Gospa, Josip, sveci, milijuni i milijuni ljudi svetaca, koje prekrasno mnoštvo! Gledaj sotonsko kraljevstvo s ove strane, svi koji su živjeli za tijelo, gdje su? Mrtvi, istrunuli, nestali. Život je s one strane, tamo gdje je duh, a ne tamo gdje je tijelo. Samo gledaj: da bi  mogao reći „Oče Nebeski“ i zagrliti Boga Oca, ti moraš prijeći tamo gdje je kraljevstvo Božje. Da  bi mogao Isusa uzeti za ruku i poljubiti njegove rane, moraš prijeći prijeko na  drugu stranu.
5. „Pođi za mnom, dođite k meni“, ne: „ja dolazim k vama“, nego: „ vi dođite k meni umorni i opterećeni“. Duh Sveti je tamo, a on je vrhunska inteligencija, sposobnost, kreativnost,  vrhunska pravednost, čistoća, nježnost, snaga, sila. Sve što trebaš. Marija je tamo prijeko, naši vjerni pokojnici, sveci, samo si ti s ove strane ostao. Prijeđi večeras.
6. Gledaj, što si naučio? Kako se prelazi taj ponor? Kako? Sve što si dosad učio bilo je za tijelo, za materiju, za ono što propada. To nije život. Sad  počni učiti što je život, inteligencija, snaga, zdravlje, sila, vječnost, duh Božji.

Uzmi Božju riječ, pa ju raskomadaj dok ne ugledaš svu silinu  unutra. Pitaj svece kako su oni uspjeli, pitaj Mariju kako je ona uspjela, Josipa pitaj, kako je Ivan Pavao uspio. Gledaj dobro tog sveca. Kakav je bio, morao se stidjeti kakav je bio užasan na televiziji! A kad je tek postao papa: sportaš, uspravan, zafrkava sve po redu. Najednom užasna bolest, bezizražajan, odvratan, težak, svi su mu govorili: „Što se pojavljuješ?“ On  im je odgovorio: „To sam ja na križu.“ Prekrasan. Odakle mu snaga? Svi koji imaju takvu bolest legnu u krevet i jauču, a on do zadnjeg daha sjedi u kolicima i služi misu, ne stidi se, poput Isusa na  križu. Tijelo je slabo, a duh jak.  Nitko se nije usudio biti protiv njega: ni komunisti, ni materijalisti, ni pravoslavci, ni protestanti, svi su ga voljeli. Pogledaj, kako se prelazi ta rijeka? Kako treba umrijeti tijelo da se rodi duh? Pogledaj i nabroji što je tebi jako važno u životu: novac, stan, jelo, spavanje, uspjeh, slava, pljesak, da te hvale.  Pogledaj sve što te čini tjelesnim, jadnim, mrtvim i shvatit ćeš što znači prijeći rijeku. “Znam da moram da se borim i da nađem pravi put”, riječi su jedne pjesme. Ti odluči, a Bog će dati snagu da prijeđeš. Razmišljaj,  promatraj, gledaj i onda kreni. Dobro si to utuvi u glavu. Dobro upiši u srce: dva kraljevstva se bore za tebe, na kojoj si ti strani? 

Sotona hoće da te uništi preko tvoga tijela, a Bog da te spasi preko tvoga duha. Samo shvati: dokle god se boriš da tijelo ima, bit ćeš sve bolesniji i jadniji. Čim se boriš za duh,  a tijelo neka bude slabo, tad ćeš imati zdravo tijelo i snagu duha. Sve o duhu zavisi. Sve  zavisi gdje si, na kojoj si strani. 

Slava Ocu i Sinu i Duhu Svetom…

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Otkup prava za knjige Tomislava Ivančića