Evangelizacijsko svjedočanstvo

Podatci o autoru poznati uredništvu

Htio bih posvjedočiti utjecaj seminara Zajednice Molitva i Riječ na moj život.

Na seminare (koje organizira zajednica ZMR) krenuo sam prije godinu dana po preporuci jako dobrog prijatelja. Ono što mogu prvo reći je da su ti seminari definitivno počeli mijenjati moj život, tj. počela je ozdravljati moja svijest. Kako sam prije toga bio član jedne karizmatske zajednice, stekao sam nažalost puno krivih slika o Gospodinu (ne znam da li je to bilo do mene ili do njih, no ne bih u ovom trenutku htio nekog uvrijediti). Ono što je bitno, dolaskom na seminare Zajednice Molitva i Riječ ta mi se slika počela mijenjati u jednu potpuno novu, zdraviju sliku, te sam slijedom toga postao svjesniji sebe i talenata koje mi je Gospodin dao.

Kako radim u velikoj tvrtki, voditelj sam jednog većeg odjela. Ispočetka sam odbio prihvatiti tu odgovornost iz razloga što mi je tada trenutno bilo dobro te nisam htio veće zadaće bez obzira na veći iznos primanja, ali Gospodin je i dalje čekao moj pristanak. Uz to, taj odjel je tada bio hajdmo reći, jedno „zgarište“. Zašto zgarište? Nabrojat ću nekoliko razloga: međuljudski odnosi narušeni, ljudi isfrustrirani, vlastito nezadovoljstvo, te iz tog razloga brojni odlasci iz firme itd… Pitao sam se: “Bože, zašto meni najgori odjel, a ostali su dobili posloženu situaciju?” No, nakon nekoliko dana razmišljanja, prihvatio sam ponudu, te su tada uslijedila mnoga pitanja: “Kako ću ja to? Jesam li sposoban? Kako sada te ljude zadovoljiti? Itd itd…

Prvi korak mi je bio sljedeći: Staviti čovjeka i njegovo zadovoljstvo na prvo mjesto!

Razgovarajući individualno sa svakim od djelatnika iz odjela, shvatio sam što im je najviše stvaralo nezadovoljstvo prije nego sam došao, a to je: nedostatak individualnih razgovora, stalna kontrola nad njihovim radom, sputavanje slobode i sl., što je rezultiralo i prenošenjem svega toga u privatni život, te slijedom toga i na odnose u obitelji, pa i odlaske iz firme.

Pitao sam se: “Kako izvršiti prvi korak?” Nakon molitve i razmišljanja, došle su mi riječi: “Tko je najveći, neka bude poslužitelj!” Krenuo sam polako tim stopama, te shvatio koliko se situacija počela pomalo popravljati. Shvatio sam da sam na dobrom putu, pa sam tada ujedno i krenuo na vaše seminare.

Uza sve ovo što sam prethodno naveo da su mi seminari donijeli, počeo sam također sve više prihvaćati i sliku o sebi, prihvaćati sebe samoga, te slušajući učestalo nagovore prof. Ivančića, pronalazio sam sve više i više naputaka o tome kako upućivati tople riječi ljudima s kojima radim, kako se odnositi prema svojim zaposlenicima, te kako najbolje moliti za njih.

Počevši prakticirati savjete prof. Ivančića, a isto tako shvaćajući što su mi seminari donijeli, počele su se događati sljedeće stvari na poslu u odjelu koji vodim: jedan djelatnik mi je nakon pola godine provedenog rada rekao da mu se popravio odnos u obitelji, sa ženom i djecom, te da mirno spava otkako sam mu nadređeni; drugi djelatnik je nakon tri mjeseca rada rekao da je postao sretniji te da je dobio veliku unutarnju slobodu i da su njegova djeca osjetila veliku promjenu u odnosu prema njima jer je dobio svoje vrijeme nakon posla za njih; roditelji jedne djelatnice su nakon četiri mjeseca rada primijetili da nasmijana dolazi kući sa posla, a isto tako da nasmijana odlazi na posao i da ga željno iščekuje…

Dok sam slušao te stvari, postalo mi je jasno što je Gospodin preko mene učinio za te ljude, te kako se promijenio njihov život.

U tom trenutku više mi ništa nije bilo toliko bitno koliko činjenica da su moji djelatnici počeli ozdravljati.

No, osim navedenih promjena u odjelu, naveo bih još i sljedeće: tri djelatnika koja su otišla iz odjela nakon što je postajao „zgarište“, odlučila su se vratiti natrag u firmu, te ponovno u „novi“ odjel gdje je vladala jedna ugodna i opuštena atmosfera, gdje su čovjek, njegova osobnost i zadovoljstvo stavljeni na prvo mjesto. Slijedom toga, počeo sam dobivati zahtjeve za premještaj iz drugih odjela za premještaj u moj odjel, a 90% razlozi su bili trenutno nezadovoljstvo u odjelu u kojem jesu.

Možda nisam spomenuo kako se promijenio njihov odnos prema poslu: isporuke posla ne samo da su bile na vrijeme, nego i prije zadanih rokova!

U jednom trenutku došlo je vrijeme za povišice djelatnika, te dok sam razgovarao sa svojim nadređenima, rekli su mi da dio djelatnika koje sam predložio može dobiti povišicu uključujući i mene, a ostali ne. U tom trenutku nisam ni znao da sam i ja uračunat u taj dio pa sam bez imalo zadrške rekao da se odričem svoje povišice u korist djelatnika koji je ne mogu dobiti. Nadređeni su pitali: “Jesi li siguran u to? Pa tko to još tako razmišlja?” Rekao sam: “Ne znam, ali meni je bitno da moji ljudi budu zadovoljni i u tom dijelu.

Ostali su gledajući me zbunjeno, ali ja sam bio u sebi slobodan.

Nakon nekoliko dana, usvojili su moj zahtjev da moj dio dobiju dvojica drugih djelatnika koji nisu bili na listi za povišicu. Bio sam sretan. No, nekoliko dana nedugo nakon ovog, direktorica me zvala i poručila mi da se na „iznenađujući način“ našao višak u proračunu te da ću i ja dobiti povišicu koja mi je bila planirana. Da li je potrebno još išta reći…?

Želio bih napomenuti da ništa od ovog ne bi bilo moguće da nisam izgradio svoj osobni odnos s Gospodinom, a seminari su došli kao točka na “i” te su mi uvelike dali „vjetar u leđa“ da nastavim tako dalje.

Ono što sam još shvatio je upravo da želim ostati živjeti i raditi u našoj prelijepoj domovini Hrvatskoj, iako sam imao velike ponude za rad u inozemstvu. Shvatio sam da sam dio ove zemlje, ovih ljudi i da me ova zemlja treba.

Nadam se da će moje svjedočanstvo pomoći bar nekome tko se nalazi možda u istoj ili sličnoj situaciji.

N.N

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.