Iz arhive: Tomislav Ivančić
Danas čovjekoljubivost kuca na tvoja vrata. Prije više od 2000 godina rodio se Bog među nama, u čežnji za čovjekom i spreman za čovjeka ne samo živjeti nego i umrijeti.
Danas je rođendan Sina Božjega, danas želim podignuti molitvu, čašicu i srce u čestitki Isusu iz Nazareta za njegov rođendan. Danas se rodila nada koju više nitko ne može uništiti. Na današnji dan rodila se ljubav, sišla je pravda među nas, pojavila se Božja čovjekoljubivost na zemlji.
Ovo je dan u kojemu je Bog postao povijesno opipljiv i vidljiv, kada je počeo šetati našim cestama i dvorištima, kada je počeo stanovati u našim kućama i domovima i boraviti u našim domovinama. Ovo nije naš dan, nego Božji dan. Ovo je Bog učinio za nas blagdan, svetkovinu, svečanost.
Božićne pjesme i ugođaj, prštavost svjetlucavih ukrasa na trgovinama, kućama i stanovima, okićeni borovi i radost djece, slama i miris jela, neka čudesna radost na licima ljudi, puni stolovi i puna srca znak su ovog velikog događaja. Izvanjsko će slavlje izblijedjeti, božićne pjesme će utihnuti, nestat će bogatstvo našeg božićnog stola, iznijet ćemo božićno drvce, ali će ostati u srcu sjaj Boga, mirisati ćemo njegovo milosrđe, dobrotu i vjernost, znat ćemo da nas je Bog zagrlio i da ćemo zajedno s njime čitav život moći pjevati, da ćemo uvijek moći biti čisti i da našim poslovima on, zajedno s nama upravlja, da je u našem tijelu s nama, da nas on prati i kroz smrt.
Ovo je dan pobjede čovjeka nad nečovjekom, pobjede mira nad ratom, pobjede praštanja nad osvetom, ljubavi nad mržnjom, nade nad očajem. Ovo je dan velikog jubileja za čitavo čovječanstvo, dan povratka kući, Ocu, životu. Ovo je dan kad je izgubila smrt. Kad su izgubili zločinci i grijeh.
Sva dostignuća tehnike, civilizacije, kulture, znanosti i uopće čovječanstva, nisu ni na trenutak izblijedila sigurnost Boga u njegovu Božiću i njegovu rođenju, nego naprotiv rasvijetlila, produbila i proširila činjenicu da je Bog povijesno postao čovjekom, da je ostavio povijesne tragove među nama, da Isus Krist živi i pobjeđuje u nama i u svijetu svako zlo, smrt, grijeh, zle duhove, bolesti i nedaće. Mitologije svijeta bile su samo znakovi, a Isus Krist je stvarnost. Mitologije su sjena i čežnja čovječanstva, a Božić, rođendan Isusa Krista, jest ispunjenje svih čežnji. To je svjetlo, to je život, to je ostvarenje.
Božić je ponuda tebi i meni.
Bog u svojem povijesnom dolasku čovječanstvu kuca sada na naša vrata, traži da toga postanemo svjesni, da o tom razmišljamo, u to se udubimo, i kada nas uvjeri, da objeručke prihvatimo tu stvarnost i počnemo je živjeti, onako kako je to htio Bog kad je stvarao svijet i nas. Zato je Božić osobna poruka čovjeku, ali to je osobni dolazak tebi i meni, kao osobi, Boga. Mi smo mu važni. Ti si Bogu dragocjen, zbog tebe je sišao na zemlju, zbog tebe je spreman poginuti samo da bi te izvukao iz pakla, muka, bolesti, rata, prognaništva, beznađa i smrti.
Danas Bog od tebe traži bar jedan znak, ispruženu ruku, želju ili tvoj veliki: da. Potrebno je zagledati se u dječje oči, blagosloviti prirodu, životinje i biljke, i zahvaliti nebu što smo još ovdje. Ovo je dan čovjekoljubivosti. Pruži nekome ruku pomirnicu i ruku dobrote, pruži nekome čašicu ili komadić jela, podaj nekome bar komadić svojih osjećaja, srca, dobrote. Tako ćeš ti sam postati Božić i njegovo slavlje. Tada će se Božić u tebi i na tebi ispuniti. Tako ćemo domovinu učiniti sretnijom, punijom blagostanja, mira i slobode.
Neka te danas blagoslovi nebo preko sjećanja na betlehemsku štalu i dijete u njoj rođeno za sve nas.
Sretan ti i blagoslovljen Božić!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)