Piše: Lana Poljak Branisavljević
VIŠE SMIJEHA
Kad si se zadnji put nasmijao od srca?
Znaš li da je jedan od znakova duhovnog zdravlja upravo nutarnja radost koja iz čovjeka isijava? Pitam se danas, zna li se današnji čovjek radovati životu, biti opušten i spontan ili pak sve što nam se u životu događa doživljavamo preozbiljno, prestrogo, prekruto?
Promisli, koji su to ljudi u tvojoj okolini koje zaobilaziš, nerado ih susrećeš ili pak doživljavaš da su naporni i da te umaraju? Zašto je to tako? Najčešće izbjegavamo društvo onih koji rado govore o svojim bolestima, često analiziraju svoju prošlost i stalno se u nju vraćaju, kao i onih koji u svemu vide samo negativnost i zlo ili su im pak drugi uvijek krivi za nešto, a oni jedini u pravu. Imaš li iskustvo takvih susreta u svome životu, dragi čitatelju?
No, imaš li i onih suprotnih iskustava? Kada jedva čekaš da nekoga vidiš, zagrliš ga, s njime popričaš? U čemu je razlika? Zar su jedni ljudi zli, a drugi dobri? Nema čovjeka koji je samo dobar, niti onog koji je samo zločest. Ili pak, zar jednima sve ide dobro u životu, a drugima samo loše?
Pitanje je, dragi čitatelju, naših odabira, naših odluka, pogleda i perspektive kojima promatramo stvari i situacije oko nas. I zato je lijepo biti u prisustvu osobe koja je vedra, nasmijana, koja s povjerenjem i nadom govori o situacijama kroz koje prolazi, koja zna slušati i čuti sugovornika, koja zna zapjevati i ispričati vic, zar ne?
O, kad bi barem danas bili ljudi nade i navjestitelji dobre riječi. To nam svima toliko nedostaje… Probaj danas ne shvaćati sve preozbiljno i dramatično, pa ne ovisi ovaj svijet i svi tvoji poslovi samo o tebi.
Zar ne znaš da postoji Stvoritelj svijeta, tvoj Otac, zaštitnik, sama Ljubav, koji sve vodi i drži? Ne budi tjeskobno zabrinut jer On ti je blizu i brine za tebe i tvoj život. Pronađi u svome danu vrijeme da budeš s Njim.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.