Piše: Marijana Ištvanović
Dragi prijatelju, ove retke poklanjam tebi ako misliš da se više ne možeš ustati, ne vidiš izlaza ni smisla, imaš osjećaj da tebe u tebi nema. To je znak da je tvoja osoba ranjena, negdje trpi i vapi za pomoć. Upravo hagioterapija vraća čovjeka sebi samome, središtu, i pokazuje put izlaska iz tunela, u kojem možda jesi, ali samo nakratko.
Zato zahvali za takvo stanje jer ti baš ono otkriva novi život, novi početak. Želi ti pomoći da se vratiš svojoj „kući” – sebi. Tvoj jedini ambijent u kojem možeš živjeti i proživjeti baš sve, si TI. Ako imaš sebe imaš sve. Možeš započeti dan već izjutra, razmišljajući i postavljajući si pitanja:
otkuda baš ja na ovome svijetu, baš u svojoj obitelji, u svome mjestu?
Tko je mene meni dao?
Koja to ljubav drži moj život, daruje mi zrak, vodu, plodove…?
Koja to navigacija vraća lastavicu i rodu u proljeće baš svome gnijezdu? A ja…?
Gdje je moje gnijezdo, kamo se ja moram neprestano vraćati?
Sve ima svoje središte, samo ja nisam u sebi.
I dok seljak pokosi livadu, kako to da trava uvijek iznova raste? Čiji to duh pokreće i obnavlja sve oko mene?
Prisjećam se i ja trenutaka u životu kada sam, poput bljeska, opet krenula. Prisjeti se i ti takvih trenutaka. Snagom duha u sebi ti ponovno ustaješ, živiš.
Ja znam, dragi prijatelju, da ti to možeš, jer baš ta snaga koja pokreće diže te, pruža ti ruku i kaže ti: „USTANI I HODAJ!”
Već danas, ovoga trenutka, sada, možeš donijeti odluku: „Podvlačim crtu i biram novu stranu života, opredjeljujem se za novi početak”. Zamisli most. S jedne se strane nalazi mutno more, tvoji trenuci mučne prošlosti u koje gledaš, a s druge strane čista voda, toplo more i sunce koje obasjava tvoj život. Samo o tebi ovisi kuda ćeš gledati i kojom stranom zaplivati. I kako kaže jedna moja predivna pacijentica, čija je patnja prerasla u ovisnost: „O, kako je divno plivati stranom dobrote, istine i ljubavi. Tu je more čisto. Konačno sam već nakon duljeg niza godina osjetila da živim i da je život lijep. Više se neću vraćati onoj drugoj strani rijeke. Ona je iza mene. Ovdje sunce grije poradi mene i tu su ljepota i smisao mojeg života.”
Da, dragi čitatelju, želim i tebe povesti u dubine tog mora ljubavi, koje je u tebi. Ono nije u novcu i velikom imanju. Ono je sakriveno u najvećoj dragocjenosti, a to si TI. Tu ćeš naći mir, radost, ljubav i ljepotu. Tu ćeš saznati najveću istinu o sebi, a to je da si vrijedno, voljeno i dragocjeno biće, jer si iz bitka postao baš ti.
Tu te želim povesti, da pronađeš taj dragocjeni biser, koji oduvijek sjaji u tebi. Ne moraš kopati okolo. Baš ti kreni ispočetka. Isključi mobitel, otiđi u prirodu ili ugasi televizor, sjedni u tihi kutak svoje sobice i osluškuj sebe. Slušaj što ti govore tvoje dubine.
Budi tih(a) i sunčaj se na toj sunčanoj strani. I tako barem 10 minuta. Pa kad osjetiš umor opet se vrati svojoj kući, svome izvoru ljubavi. Sigurno ćeš i ti reći: „Oho, pa ja ponovno mogu, ja sam nova. Nov sam. Od sada želim hodati samo tom stranom, stranom dobrote, istine i ljubavi. Želim poštivati zakonitosti duha i hraniti svoj duh dobrom hranom. Jezik mi je dan da govori dobre riječi, um mi je dan da prepoznam dobrotu, talenti su mi dani da ih mogu upotrijebiti u dobre svrhe, sve mi je dano na dobrobit mene i svijeta oko mene. Uzimam to iz najvrednije i besplatne ljekarne darovane meni.”
Od srca ti želim, dragi čitatelju, da tvoj novi početak bude svako tvoje novo jutro darovano tebi. Želim ti da dobrota, istina i ljubav zalijevaju tvoj život i da jednoga dana svi zajedno porastemo i postanemo šuma profesorovih hrastova, s bogatim krošnjama na kojima se ptice gnijezde. Vjerujem u tebe i znam da ćeš poželjeti biti radostan i zavoljeti i prigrliti život.
Radostan ti i obasjan suncem svaki tvoj novi početak u životu!
