Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Ona je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točki formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
Jedno nedjeljno jesenje jutro pijem kavu ispred kuće i uživam u tišini i pjevu ptica. Osjećam slabost nogu i ruku, ali sam brzo sve zanemarila, kako i inače činim. „Nije mi ništa“ moja je samo-dijagnoza.
Navečer više nisam mogla hodati i hitna me odvezla u bolnicu. Na “hitni prijem” sam došla u kasnim noćnim satima. Nakon niza pitanja odjednom je doktorici “bljesnulo” što bi mogla biti dijagnoza, iako još nije bila sigurna jer se nije do sad susrela s tako progresivnim slučajem. Nadvila se nad moja pokretna kolica iz hitne na kojima sam još ležala, s tako milim i sućutnim pogledom. Nekako majčinski je izustila “pa gdje ste do sad?” Taj stav i ta rečenica su mi jasno potvrdili da nije nešto bezazleno. Ostala sam oduzeta od vrata na niže.
Moja divna doktorica je bila pri kraju dežurstva od 24 sata. Potrudila se kao da je tek došla u smjenu. Nadišla je umor i tegobe dana. Predala se sva za drugoga, za mene. Divan je taj mehanizam u čovjeku gdje uvijek imamo izbor i opredjeljenje. Neizmjerno sam zahvalna na ovoj divnoj ženi. Koliko sam od nje naučila i dobila. Ona osjeća čovjeka i patnju. Njoj je stalo!
Tu prvu noć kad sam ostala u bolnici počela sam razmišljati o svojoj smrti.
Nije me bilo strah susresti se s Gospodinom. Imam iskustvo da je samo milosrđe. Srce mi se stisnulo na pomisao muža i djece. Kako li će izdržati ako odem? Da, tu sam zavezana. Tu nisam mogla pustiti.
Duga je bila ta noć. U svem tom previranju nije bilo nekog izbora. Ne mogu na ništa utjecati. Uplakana od tegobe, boli i umorna od razmišljanja donijela sam odluku. Počela sam svoj razgovor s Isusom. Iz starog iskustva da je živ i da je sama ljubav je krenulo moje povjerenje. Sve sam predala i ušla u mir.
Mogla bih o ovoj noći dugo govoriti jer se tu dogodio divan susret i veliki preokret.
U tom trenutku sam doživjela toliki mir i radost koji traju do danas. Prihvaćanjem križa, teškoće On ulazi u situaciju i preobražava je. Ne izvana, nipošto. Bolest je ostala, tijelo se pati, trpi. Sad sam radosna, sad sam mirna. I ne bih se mijenjala. Mogla sam ostati i ogorčena i zatvorena u svojoj patnji. Ali jednostavno ta prva noć prihvaćanja svega što može biti učinila me potpuno drugačijom.
Jedan mir i jasnoća.
I koju želju da imam više?
Ostati u moru ove Ljubavi koja ispunja sve predjele moga bića. Prebivati u stalnosti srca, u povjerenju i zahvalnosti.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
