Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Supruga sam upoznala prvih godina studija. Bio je pomalo izgubljen i neatraktivan, ali mi se svidjela njegova srdačnost. Polako se razvijala naša veza. Oženili smo se i dobili djecu. S bračnim životom rasla je i suprugova karijera, a ja sam se posvetila obitelji, djeci.
Mislila sam da je moj brak kvalitetan i siguran. Često sam bila toliko sigurna da sam se potpuno slobodno prepuštala frustracijama, često započinjala svađe, bila prkosna, supruga nerijetko ponižavala pred djecom i prijateljima.
A onda sam jedan dan doznala da se u uredu u kojem je radio moj suprug pojavila mlada atraktivna kolegica. Suprug je kući dolazio sve kasnije, sređivao se više nego prije… Kad sam se suočila s činjenicama, šok je bio strašan.
Vrlo brzo sam potražila pomoć jer su me izjedali strah za brak i obitelj, tjeskoba i velika povrijeđenost. Raspitivala sam se gdje otići, a nisam htjela da mi netko govori kako trebam prihvatiti kraj, da je samo suprug kriv i da ja nužno trebam pokazati ponos i tražiti odštetu, kazniti ga.
Prijatelji su me uputili na hagioterapiju. To je bio melem za moju bol od prvog susreta.
Hagioasistentica me pozorno slušala prva dva susreta, a jedva da je i mogla uskočiti u monolog moga izljeva jada i bijesa. Nakon toga suočila me sa zbiljom, jasno je izrazila da nada postoji, ali da sam baš ja pozvana raditi na sebi. Kroz primjere mnogih pokazala mi je da brak nikad ne prestaje ako se osobe odlučuju jedna za drugu i ako se oslanjaju na snagu sakramenta. Bila sam suočena s istinom da moja preobrazba stvara ‘plodno tlo’ na kojem će naša bračna ljubav opet ‘izrasti’.
Predočen mi je put prihvaćanja moga dostojanstva, osvještavanje tko sam, čija sam i tko trebam biti, potom su mi vrlo jasno predstavljeni koraci praštanja i snaga vjere (ne kao religiozni pojam već vjera u dobro, očekivanje dobra za moj brak). Poticala me da mijenjam misli i govor, da gledam u vrednote svoga supruga i svakako pazim kako se s njim ophodim. Bilo mi je naglašeno da to nije ojačavanje da bih trpjela poniženja već da budem slobodna ‘iznutra’.
Prošle smo i moj život, gdje sam spoznala mnoge situacije zbog kojih sam ostala ranjiva, uvredljiva, gruba u izričaju. Zgrozila sam se nad samom sobom zbog činjenica da sam mnoge svađe izazvala zbog uvreda nanesenih od mojih autoritarnih roditelja i dr.
Dugo mi je trebalo da tim ‘hagioterapijskim lijekovima’ otkrijem smisao i zamijetim učinak. Ipak sam bila uporna. Sve sam ‘stavila na kocku’, ovo mi je bila zadnja šansa.
Prvi rezultati bili su u suprugovom pristanku da ode na hagioterapiju. Pokušao je zaobići škakljive teme, no hagioasistentica je bila neumoljiva. Nevjerojatno, ali njemu je bilo potrebno samo ponešto od onoga što sam ja u nizu susreta slušala. Da li to mi žene lošije shvaćamo ili smo ranjivije, znala sam se našaliti sa samom sobom.
Ono što smatram presudnim, da smo moj suprug i ja ostali zajedno, jest praštanje i blagoslivljanje. Praštala sam od srca i toj djevojci. I, čudo se dogodilo. Ne samo da je brak opstao već smo radosni zajedno, nas dvoje, i tu radost širimo na cijelu obitelj.
Mali savjet, danas još uvijek blagoslivljam svoga supruga, volim ga kroz praštanje i vrednovanje pred djecom i ostalima koji su na našem životnom putu. To me dovelo do toga da danas i ja drugima pomažem.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
