Iz arhive, pripremila: Ivana Vranešić
Slučaj ustupio Centar za duhovnu pomoć, Zagreb
Posljednja istraživanja pokazuju kako se trenutačno u Hrvatskoj svaki peti brak, temeljna zajednica svakog društva, razvodi, što je poražavajuća činjenica.
Istodobno, u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu dolazi ili telefonom traži pomoć sve veći broj bračnih parova (zajedno ili pojedinačno). Kao najčešći bračni problem navode komunikaciju – loša je ili je nema.
CDP iz Zagreba ustupio nam je jedan takav slučaj iz kojega ćemo naučiti kako si pomoći u nezahvalnoj situaciji.
Žena (62) dolazi u Centar uznemirena, prestrašena, rastresena, govoreći nam kako joj se brak raspada, a ona ne može ništa učiniti. Imaju odraslu djecu, unuke, materijalno su situirani, ali ona i suprug više ne komuniciraju. Suprug zna otići u vikendicu a da joj se uopće ne javi.
Ona je svjesna činjenice da su oboje u životu bili okrenuti poslu i malo razgovarali. Uz to, ona mu je često znala svašta izgovoriti i nije bila pažljiva. Sada je zabrinuta.
Odmah na početku poučena je da je dobro što se obratila za pomoć CDP-u jer se takav problem ne može riješiti na psiho-fizičkoj razini. U sljedećem koraku posredovala joj se bezuvjetna ljubav Oca Nebeskog (egzistencijalno) baš za nju, ljubav koja je izvor i bračne ljubavi.
Zatim joj se pojasnilo da smo različito stvoreni kao muškarac i žena. Muškarac je stvoren da bude nositelj i hranitelj obitelji i on će dati sve od sebe da privuče ženu kako bi mu se predala. Njih dvoje razlikuju se u percepciji i u ponašanju.
Dok ženu vodi intuicija, muškarac zaključuje razumom; žena zaključuje srcem, dok muškarcu treba dokaz. Važno je znati da žena razmišlja dok govori, a muškarac mora šutjeti da bi razmišljao.
Kad žena to zna, tada ne doživljava da je muž ne voli, već tu različitost vidi kao bogatstvo njihova zajedništva.
Neophodno je da se ona potpuno opredijeli za svoj brak jer se samo tako može
potpuno ostvariti u svom pozivu i biti u volji Očevoj.
Predloženo joj je da se odmakne od svoje buntovne volje da treba uvijek biti sve po njenom i da prihvati svoga bračnog druga takvog kakav je, posebno ono što joj kod njega smeta.
Hagiopacijenticu se potaklo i da ponovno zavoli svog muža kroz podsjećanje, i tako obnovu, bračnog zavjeta. Objasnilo joj se kako je bračna ljubav zapravo odluka za osobu. Također ju se uputilo da postane kreativna i da češće iznenađuje svog bračnog druga nečim novim.
Ono što je još bilo potrebno učiniti bilo je:
- istinski se pokajati za sve što je krivo učinila prema svom bračnom drugu, svaku nepažnju, zanemarivanje, neprihvaćanje itd.
- oprostiti sebi
- povjerovati u oproštenje grijeha
- u duhu tražiti oproštenje od svoga bračnog druga
- sve oprostiti znači odbaciti od sebe sve što je opterećuje, jer ona nije odgovorna na njegove odluke
- zahvaliti za tu situaciju kao priliku za nešto novo, priliku za promjenu i življenje punine braka. Poboljšanje se vidjelo već nakon prvog susreta.
Kada nas je pitala što da kaže suprugu kada se on nakon izbivanja vrati kući, predloženo joj je da mu kaže istinu – da joj je nedostajao, umjesto da ga pita gdje je bio.
Isto joj je tako predloženo da svom mužu svakog dana uputi nekoliko lijepih riječi.
Nakon dva susreta osoba je bila oslobođena od straha, umirena i čak fizički preobražena.
Nakon nekog vremena nazvala nas je druga žena i zakazala susret s hagioasistenticom rekavši da joj je to preporučila prijateljica kojoj je spašen brak.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
