Dobro je jače od zla – iskustvo hagioterapije

Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu. 

Na telefon centra za duhovnu pomoć javila sam se zbog neizdrživih napadaja anksioznosti, depresije i prisilnih misli koje su se pojavile nakon što su mi se zaredali sljedeći stresni događaji: potres, smrt bliske osobe od koje se zbog lockdowna nisam mogla oprostiti i rad od kuće uz maleno dijete.

Od malena sam bila osjetljiva, strašljiva i stalno sam tražila društvo te sam ljudima  ugađala samo da ne budem sama. Zbog toga sam često bila pogodna za iskorištavanje i nisam radila ono što ja smatram ispravnim nego sve što je društvo tražilo od mene. Ključni okidač nakon kojeg su se javili moji simptomi bio je razgovor s jednom poznanicom vjernicom koja mi je rekla da su potres i pandemija Božja kazna i da smo mi vjernici potpuno na krivom putu vođeni papom i kardinalima, dok je druga poznanica rekla da je zlo uzelo maha i da je jako, a na nama je da trpimo što nam slijedi. Spominjala je grijehe koji su to uzrokovali, a ja sam vidjela da sam ja među tim grešnicima i zaslužujem kaznu. To je srušilo moj svijet u kojem je Bog moj prijatelj i štiti me od loših stvari i kojemu se utječem, a koji sad odjednom kažnjava bolestima i potresima. Osjetila sam se strašno krivom, do zadnje kosti u tijelu. Bila sam majka malog djeteta, trudna po drugi put i potpuno svjesna da u svojih tada trideset godina nikada ništa nisam postigla i učinila bez Božje pomoći, vodstva i ljubavi, a sad će me zbog mojih grijeha i nevjernosti Njemu snaći najgore. Bogu hvala, imala sam to iskustvo Božje ljubavi i praštanja i znala sam da mi u toj priči nešto ne štima, no strahovi od budućnosti zahuktali su se i bilo ih je teško zaustaviti.

Slučajno sam saznala za hagioterapiju na društvenim mrežama i odlučila potražiti pomoć. Moje stanje bilo je zaista beznadno. Počela sam se bojati gotovo svega: bolesti, smrti, postporođajne depresije, novih potresa s katastrofalnim ishodom, toga da će me muž ostaviti i naći drugu, da ću zauvijek ostati sama, da će se dogoditi prirodne katastrofe… Osim toga, tu su bile prisilne misli o tome da nisam dovoljno dobra kći, supruga, majka i vjernica te da će me Bog kazniti za sve što sam napravila krivo. Pri prvim hagioterapijskim susretima shvatili smo da je moja osoba strašno ranjena, no tijekom tih telefonskih susreta nisam uopće mogla doživjeti što mi to hagioterapeutkinja govori. Ona je u mojem dosadašnjem životu vidjela toliko dobra koje sam učinila, a ja samo zlo i krivice. Uporno mi je govorila da ne analiziram to zlo, svoje strahove, beznađe i misli, no teško mi se bilo podići na duhovnu razinu u toj svojoj muci. Pomogle su mi sljedeće rečenice koje sam čula: „Dobro je jače od zla”, „Dobrota uvijek ima zadnju riječ”, i kad mi je bilo najteže, kad sam mislila da ću poludjeti, spasila me rečenica: „Ne postoji bezizlazna situacija, bit će dobro”. Redovito sam uzimala i dan – danas uzimam duhovne lijekove praštanja i kajanja koji su mi spasili život i trudim se od buđenja do lijeganja u krevet misliti, govoriti i činiti dobro. To ne znači da uvijek uspijevam, nego da padam i dižem se. Osim toga sam poučena da prihvatim svoju tadašnju situaciju i gledam sebe zdravu. Često padam i zalutam, pogriješim pa ponovno ustajem, kajem se i molim za oprost. Uz to sam naučila da ljudi nisu zli, nego samo ranjeni i trudim se razumjeti ih, umjesto osuđivati.

Uzimanjem duhovnih lijekova polako su otpadali moji strahovi i moje krivice. To je proces koji je potrajao jer ništa se ne događa preko noći. Redovito sam išla na ispovijed i svetu misu. Kroz hagioterapiju sam se vratila svojoj prvotnoj slici Boga kakvog sam  iskustveno upoznala u dosadašnjem životu, Boga koji neizmjerno ljubi i prašta, a ne kažnjava, Boga koji mi pomaže i čuva me na mojem životnom putu. Puno su mi pomogle ove istine: „Postoji netko tko drži ovaj svijet i moj je život u Njegovoj sigurnoj ruci” i „Znam kome sam povjerovala”. Kad su temelji mojeg života ponovno počeli jačati i kad je moje povjerenje u Boga počelo rasti, budućnost više nije izgledala tako opasno, već sam u svakoj negativnoj situaciji počela shvaćati kako je zapravo sve za dobro i kako iz svega što se dogodilo proizlazi neko dobro. Uz to što sam se u ove dvije i pol godine riješila anksioznosti, depresije i prisilnih misli, najveća prednost hagioterapije jest to što sam se drastično promijenila. Postala sam suosjećajnija, želim pomoći ljudima, manje osuđujem, strpljivija sam majka svojoj djeci. Praštanjem i kajanjem nestala je ljubomora u mojem braku, a svađe sa suprugom vrlo su rijetke. Oprostila sam svojem ocu, napokon se slažemo i on mi sada najviše pomaže oko čuvanja djece. Odnos sa svekrvom i suprugovom obitelji drastično se popravio te sad napokon funkcioniramo kao prava obitelj. Napokon obavljam svakodnevne zadaće bez stalnog osjećaja samosažaljenja, krivice i očekivanja pomoći od drugih. U tom razdoblju postala sam majka po drugi i treći put, mogu brinuti o svoje troje djece i napokon se radujem svakom novom danu. Zahvaljujem Stvoritelju na svakoj muci koju sam u ove tri godine prošla jer to je zaista bilo za moju izgradnju i dobro mene i moje obitelji. Veselim se budućnosti i očekujem dobro zahvaljujući Onome koji nas voli više no što možemo zamisliti i nježno brine o svojim ljubljenima.

Total
0
Shares
Prev
Seminar nove evangelizacije – Zagreb

Seminar nove evangelizacije – Zagreb

Next
Hagioterapijski susreti – Zagreb

Hagioterapijski susreti – Zagreb


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati