Meditacija – Zaroniti u – Boga!
Broj 14. Str. 20
Meditacija je početak molitve i njezin vrhunac. Ona u početku služi da se saberemo u molitvi pred Bogom, a na vrhuncu je kontemplacija, uranjanje u Božju prisutnost. Ima bezbroj načina meditiranja. Neki su komplicirani, neki jednostavni. Neki su uvezeni s Istoka, a neki su nikli na našim terenima.
Meditacija se razlikuje od razmatranja. Razmatranje je obično razumsko razmišljanje o pojedinim istinama vjere ili o nekim izrekama iz Svetoga pisma. Meditacija je, međutim, više uključivanje srca negoli razuma. Ona zahvaća središte našega bića, naš ja”, našu egzistenciju. Ona zato du-boko smiruje i odmara, ali istodobno ulazi u našu podsvijest i budi u njoj prisutne traume, stresove, ožiljke i komplekse. Zato ona može pomoći u liječenju tih rana psihe ako nisu toliko teške da zahtijevaju stručno psihijatrijsko liječenje. Meditacija nas također dovodi do iskustva sebe i svoje okoline, do svijesti čovjeka o samom sebi.
Razmatranje i meditacija mogu biti međusobno pomiješani. Poznate su metode razmatranja u kršćanstvu, kao npr. sulpicijanska ili svetoga Ignacija, s pomiješanim razumskim elementima i elementima srca. U novije vrijeme otkrivaju se načini iz-vorne kršćanske meditacije. U raznim razdobljima Crkve nastajale su različite meditacije. Danas je osobito poznata jedna vrst meditacije još iz 14. stoljeća koju je prakticirala i sveta Terezija Velika, te mnogi sveci i mistici nakon nje. Ona je čak sama napisala upute.
Meditacija je vrlo lagana i jednostavna. Sastoji se iz nekoliko bitnih elemenata. Prvo je važno tako sjesti da se disanje može odvijati nesmetano i ravnomjerno. To znači: ne pognuto nego uspravno, noge ispred sebe mirno opuštene, ruke opuštene u krilu, očiju zatvorenih ili usmjerenih na pod ispred sebe. Treba opustiti sve mišiće i živce tako da nam se učini da ćemo zaspati.
Nakon toga trebamo pokušati osluškivati u sebi tišinu i mir. To može trajati najviše dvije, tri minute. Važno je biti radi-kalan i otkloniti svaku rastresenost u tom nutarnjem slušanju tišine.
U ovoj točki treba postati polako u sebi svjestan da nitko nije toliko lijep, drag, stvaran, prepun ljubavi i praštanja i sposoban sve naše probleme razriješiti osim Boga. Probuditi u sebi snažnu želju i čežnju da budemo s njime. Time je naša nutrina otvorena da prihvati Boga koji je uvijek prisutan pred našom slobodom i našim srcem. I tako uroniti, kao u oblak, u njegovu prisutnost. Baciti se u njegov naručaj čitavim svojim bićem, radikalno se opredijeliti za njega, zagledati se u njegove oči. i biti svjestan da nas on okružuje, da je u nama i oko nas i svjesno zaroniti, kao u vodu, u tu njegovu prisutnost. Dalje je samo potrebno ostati u toj prisutnosti, boraviti u njoj, dopustiti Bogu da nas nadahnjuje, mijenja i pokreće. Važno je da taj susret bude miran, bez ikakve nutarnje prisile, bez ikakve napetosti u psihi ili u tijelu, bez ikakvih misli. Nakon nekog vremena probavljenog u prisutnosti Boga Oca, Sina i Duha Svetoga pokušat ćemo u sebi pronaći riječ kojom bi srce htjelo govoriti Bogu ovaj čas. Možda će to biti najprije riječ: „Abba”, ili: „Oče moj”, ili: Isuse, smiluj mi se!” ili neka slična. Važno je pronaći onu, koja najbolje odgovara raspoloženju srca i razuma. Tu riječ, međutim, ne izgovarati ustima, nego srcem, najbolje u ritmu disanja.
Dogodi li se, a to je normalno, da dođe neka rastresenost, da neka misao ili slika odvuče pažnju od prisutnosti, tada se trebamo sasvim mirno vratiti na tu prisutnost Božju. Bez uznemirenja i neke napetosti. Time nećemo uopće prekinuti slijed meditacije. Meditacija može trajati i dugo, kod ne-koga možda i satima. Svakako neka traje najmanje dvadeset minuta. Kad se to vrijeme bliži kraju, onda trebamo i mirno izlaziti iz meditacije. Nije dobro naglo je prekinuti, jer se tada njezina plodnost neće produžiti kroz dan. Prije završetka meditacije dobro je izmoliti Oče naš, tiho, polagano ili glasno, i tako završiti meditaciju.
Najbolje je ako se takva meditacija može učiniti ujutro i uvečer po dvadeset minuta. Težimo li za napretkom u vjeri, tada će nas to veoma brzo nositi naprijed. No, važno je naglasiti da je neophodno svaki dan čitati Novi zavjet kako bi riječ Božja prožimala meditaciju i kako bi se ona sva oslonila na Božju riječ i milost, a ne na ljudske metode.
Prezbi
