KAO ŠTO I MI OTPUŠTAMO
DUŽNICIMA NAŠIM
Oproštenje se može dobiti ako se ispuni jedan uvjet: oprostiti drugima. Nemoguće je dobiti oproštenje od drugoga ako sami ne praštamo. Čovjek koji ne želi otpustiti dugove drugom čovjeku mrzi. Praštanje je uvjet za ljubav. Tko ne prašta, ne ljubi; u mraku je, u mržnji. A Bog je ljubav.
Zato se bez praštanja ne može primiti Božje oproštenje. Ne zato što Bog ne bi htio oprostiti. Naprotiv, Bog uvijek oprašta. No, čovjek ne može primiti oproštenje jer je u njemu mržnja, osvetoljubivost, traženje da se onaj drugi sâm opravda. Potrebno je, dakle, oprostiti drugome da bi se moglo od Boga primiti oproštenje. To su vrata za oproštenje. To je posuda u koju mogu primiti oproštenje koje mi Bog daje. Oprostiti drugima znači otvoriti put kojim meni može doći oproštenje, rušiti zid zbog kojega nisam mogao primiti oproštenje od Boga i od ljudi.
Kad god ne praštamo, u mržnji smo i u neprijateljstvu s drugim ljudima. Spas se sastoji u tome da smo subaštinici Kristovi, da smo kao Isus Krist, da smo u njegovoj slavi. No, on oprašta. Ako mi ne opraštamo, ne možemo biti s njime. Nepraštanje je prostor mržnje. Stoga u njemu mogu sile zla u nama činiti sva zla protiv nas i protiv drugih.
Nepraštanje nas odvodi u smrt. Stoga ne razgovarati s drugim, ne praštati, gajiti jal i osvetu znači ubijati sebe, a ne neprijatelja. Uništiti neprijateljstvo može se samo tako da oprostimo i da ljubimo. Isus je to jasno rekao: »Ljubite svoje neprijatelje, dobro činite onima koji vas mrze; blagoslivljajte one koji vas proklinju; molite za one koji vas zlostavljaju« (Lk 6,27-28). Dobrim svladavajte zlo, kaže sv. Pavao (usp. Rim 12,21). Kada opraštamo neprijatelju, kroz praštanje Božja sila uništava neprijateljstvo u njemu. Kada pak ne praštamo, sile zla kroz njega uništavaju nas. Zato ne praštati i mrziti neprijatelja znači ubijati sebe i ubijati neprijatelja. Naprotiv, kad opraštamo neprijatelju, spašavamo i sebe i neprijatelja, a uništavamo grijeh i zlo, zapravo, neprijateljstvo.
Da bismo ušli u spas nije dovoljno samo moliti Boga za oproštenje i prihvatiti njegovo oproštenje, nego valja i oprostiti drugima. Samo smo tako slični Bogu. Onda možemo biti ondje gdje je on. Onda smo njegova djeca. Oprostiti znači najprije odlučiti se za praštanje, zato što je to Isus rekao i tražio od nas. Odlučiti se, konačno, i zato jer je to jedino razumno, zrelo, djelotvorno. Samo ludak može težiti za osvetom, gajiti jal, mrziti drugoga te mu ne praštati. Opraštanje je put prema novom svijetu, prema općem pomirenju, prema Božjemu svijetu. Za to se najprije treba odlučiti.
No, od neprijateljeve uvrede sigurno ostanu sjećanja i rane. Potrebno ih je liječiti i moliti Gospodina da nas oslobodi od negativnog sjećanja. To se najbolje čini tako da molimo Gospodina za čovjeka koji nas je povrijedio, da zatim zahvaljujemo Gospodinu za njega, a onda da u Duhu zamolimo Isusa da izliječi rane koje nam je taj čovjek nanio. Važno je pri tome si posvijestiti da je Isus bio prisutan kad nas je neprijatelj povrijedio. Isus zna za tu uvredu i on je može izliječiti. Kao što su naši grijesi nanijeli uvrede Bogu – vidimo to na izranjenu Kristovom tijelu – tako su i tuđi grijesi nas uvrijedili. Bog liječi rane nastale zbog nanesenih nam uvreda. Kad god smo ranjeni grijesima ljudi oko sebe, treba da te rane liječimo da bismo bili sposobni prihvatiti ljude, prigrliti ih u svoje društvo kao što je Krist prigrlio nas.
Opraštati i tražiti oproštenje ide zajedno. Moliti da nam se oproste dugovi i drugima praštati dugove ide zajedno. To su vrata koja se istim ključem otvaraju. Ljubav je samo jedna. Ako primamo ljubav, onda treba i dijeliti ljubav. Ljubav je u nama prisutna samo ukoliko može kroz nas teći. Ljubiti Boga znači prihvaćati njegovu ljubav. A ljubiti bližnjega znači davati ljubav koju smo primili. Prestanemo li davati ljubav, više je ne možemo ni primiti. Ne primamo li je, nemamo što davati. Zato su praštanje i ljubav poput rijeke. Ona teče; nije statična, nego dinamična.
Praštanje je najsigurniji put u nebo. Isus nas je na to upozorio: »Ne sudite i nećete biti suđeni. Ne osuđujte i nećete biti osuđeni. Praštajte i oprostit će vam se« (Lk 6,37).
Onog časa kada molimo za oproštenje i kad oprostimo, može se u nas slijevati Božje kraljevstvo, Božja volja i Božja briga za nas. Tada je otvoren put da molitva postane razgovor s Bogom. Dokle god smo u neprijateljstvu s Bogom, ne možemo s njime razgovarati. Dok smo u mržnji i nepraštanju, ne možemo komunicirati ljubav. Tek pošto smo zbacili mržnju, nepraštanje i neprijateljstvo s Bogom, otvaraju nam se prostori da s Bogom komuniciramo i od njega primamo sve što ga zamolimo.
Tako nam zaziv i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim postaje osnovni uvjet za molitvu.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
