Čudno kako neke stvari brzo iščeznu iz srca, a neke se duboko urežu. Tako i neki ljudi postanu jako bliski, a neki ostanu uvijek daleki.
Ipak spoznajem ovih dana da je čovjek sa svojim Stvoriteljem sam.
I baš se tu događa kod mene snažan obrat.
Otpustiti ljude, otpustiti situacije koje jesu i duboko u srcu, stvari i planove.
Kad Isus razgovara s pismoznancem koji odgovara da je ljubiti Gospodina cijelim bićem više nego sve paljenice i žrtve, On mu govori da nije daleko od Kraljevstva Božjeg.
Zato nekako u ovom periodu želim učiniti baš ovaj obrat da budem od svega i svakoga slobodna i da onda cijelim bićem mogu prionuti uz Njega.
Površno je i plitko vezati se jer uvijek dođe razočaranje.
Ali On jedini nikad ne napušta. Njegova prisutnost ne ovisi o našim osjećajima, raspoloženju ili vanjskim okolnostima. Ona je poput svjetla koje trajno ostaje.
Zato biram to svjetlo. Ne ono koje sja i gasi se, već ono koje gori vječno. U toj tišini, u toj samoći s Njim, događa se ozdravljenje, jasnoća, i neka tiha radost koja više ne traži potvrdu izvana.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
