Piše: Kristina Jurković
Kako prekrasno kliče Psalmist: Čisto srce stvori mi Bože i duh postojan obnovi u meni! (Ps 51:12)
Ne, nije to samo riječ. To je stvarnost koja se događa i danas. I to svaki put kad se čovjek ohrabri poći na ispovijed. Koliko samo predrasuda susrećem prema tom tako ljekovitom i obnoviteljskom sakramentu! Strah, sram, neznanje, površnost, formalizam – sve su to prepreke koje čovjeku priječe put do slobode, zdravlja, istinske radosti i “života u punini”.
Hrabrost je to; poniziti se, priznati istinu, koja je ionako svima vidljiva – a da bi potom, za tili čas, bio uzvišen, podignut na mjesto koje ti s pravom kao čovjeku i pripada. To je mjesto s dostojanstvom kraljevića i kraljevne Svemogućega Tvorca svega svijeta i svakog života. Koja čast! I odgovornost!
Prije sam i sama ispovijed shvaćala kao neku formalnost ili nešto što trebam činiti Bogu. Kao da bi Njemu – koji je Sve, Punina – nešto trebalo! A zapravo nisam shvaćala da sam ja taj siromašak koji treba primiti to blago ljubavi i nježnosti Očeva zagrljaja, koje mi se besplatno nudi.
Kako je rasla moja odlučnost da budem praktična vjernica koji raste u svojoj vjeri sve više, tako su i moji odlasci na ispovijed postali sve redovitija i svjesnija stvarnost. Jer čisto srce nije ono koje ne griješi (to je ljudima nemoguće!), nego ono koje se stalno čisti.
Sad shvaćam kako je važno brinuti za higijenu svoje duše, jednako kao što vodim brigu o higijeni svoga tijela. I ne samo to. Sve više doživljavam kako me to u trenu rastereti, kao da jedna lakoća uđe u mene, sloboda i kako sam tada puno odlučnija i ustrajnija u dobru, puno lakše i ja opraštam drugima. I kao da se oko mene stvori neki štit koji me čuva i brani od nasrtaja zla, straha, brige, ugroze bilo koje vrste. Misli su mi bistre, riječ puna blagosti, srce ispunjeno mirom i radošću, a strpljivost i dobrohotnost nadohvat ruke. Milina!
U zadnje vrijeme otkrila sam kako je izuzetno učinkovito kada neku svoju slabost koju u ispovijedi priznam, odlučim do sljedeće ispovijedi zamijeniti nekom vrlinom ili krepošću. Nedavno sam tako vrijeme koje sam tratila na jednu internetsku emisiju zamijenila za vrijeme koje sam provela u susretu sa Isusom, Prijateljem iz Nazareta.
Čitajući njegovu Riječ u Evanđelju i osluškujući što progovara mom srcu. Nema većeg mira, radosti, sigurnosti i zadovoljstva od onog kojeg doživim nakon jednog takvog susreta. A njegove plodove prepoznajem i u lakoći kod obavljanja zadataka na poslu, u susretima s ljudima i hvatanju u koštac sa svakodnevnim izazovima.
Zbilja se isplati čuvati srce čistim!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Diplomirani ekonomist, teolog, po zanimanju dizajner informacijskih sustava a po zvanju evangelizator i hagioasistent.
Rođena u Opatovcu, prekrasnom slavonskom selu blizu Nove Gradiške, dugi niz godina živi i djeluje u Zagrebu.
Karizmu Zajednice Molitva i Riječ (ZMR) upoznala 2000. na jednom od seminara za evangelizaciju i od tada kroz formaciju ZMR započinje cjeloživotno osposobljavanje za zvanje evangelizatora i hagioasistenta.
Od 2011. volontira u Centru za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje zadnjih pet godina aktivno djeluje i kao hagioasistentica.
