Poteškoće ponekad budu kao jedan način da se iz čovjeka izvuče ono najbolje ili najgore, ovisno na što se on odluči. Može se prihvatiti s mišlju nisam bolje ni zaslužila, ili reći zašto baš meni. Ako je čovjek svjestan svoje krhkosti i jada nije moguće da se žali u stanju muke.
Ono što sam ja u teškim trenucima željela je uspjeti izdržati bez da prigovaram i pokušati naučiti najbolje iz svega. Prepustiti se oblikovati koliko god to teško bilo. Prvi dani su bili samo izdržavanje, jako malo sam mogla razmišljati.
Ali uvijek je bio stav u meni da iz svega izađem nova.
Postane onda to kao jedan dar. Izazov koji kad se prihvati postane kao ispunjenje nekih davnih čežnji, nadilaženje starih strahova i ulazak u novo stanje.
Kao jedan dokaz da smisao nije u tjelesnosti nego baš obratno, da je duh onaj koji nadvladava sve tame. U svijetu se borimo i trsimo upravo za ovo nebitno, za raspadljivo tijelo koje onda prevladava u našem životu. Ali kad ono propada, ostaje patnja ako smo samo na njega navezani. Ako je duh onaj u kojeg smo ulagali u životu, tada propadanje tijela ne izaziva toliku muku, jer znamo gdje je bitno.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
