Za dobar dan – iz pera hagioasistenta

Piše: Lana Poljak Branisavljević

STVORITELJEV VRT

Moja draga prijateljica ima rodnu kuću u Slavoniji i priča mi, kako je, iako živi u Zagrebu i tek povremeno otiđe u rodno mjesto, posadila povrće u vrtu pokraj kuće. Radosno se iznenadila kada je ugledala pun vrt kada je nakon mjesec dana ponovno došla. Ovo njeno iskustvo me potaknulo na promišljanje… Zar je moguće da i bez našeg stalnog nadzora i kontrole i naših “intervencija” stvari ispadnu dobro, štoviše bolje nego smo to mi zamislili? Mi često mislimo da sve ovisi isključivo o našem trudu i naporu. Da jedino svojim znanjem napredujemo u školi, na fakultetu i radnom mjestu, da jedino svojom dobrotom spašavamo narušene odnose, da su ljudska empatija i suosjećanje čovjeku dovoljni, da će naša djeca zbog prenošenja naših znanja i vještina biti sretniji i uspješniji ljudi.

Iskustvo moje prijateljice govori mi drugačije i duboko me uvjerava da postoji Netko tko bdije nad tim našim “malim vrtom”. Netko tko ” nadopunja” naše napore i čini sve baš onako kako je najbolje i kako treba biti, svakoga trenutka svakoga dana našeg života. Onaj o kome ovisi hoće li izići novi dan, Onaj koji daje da sunce sije i grije, Onaj koji daje lahor i olujni vjetar, Onaj koji natapa suhu zemlju koja žeđa, On mene poznaje i sa mnom surađuje. On daje da sjeme zasijano na plodnom tlu nikne i raste i nastane dobar plod. Vrt je mjesto rađanja, rasta i umiranja, baš kao i ljudski život. Ono je bogatstvo i raskoš. Ono je mjesto truda i napora, ali i ubiranja plodova.

U vrtu zna biti i korova i štetočina, primjećuješ li ih i ti u svome životu?

Stvari su to koje nam ne daju da se razvijamo i rastemo, koje nas guše i sputavaju, koje ruše naše dostojanstvo i čine nas ovisnima i tjeskobnima, to su naše samodostatnosti i oholosti kada zaista mislimo da nam Stvoritelj ne treba i da sve možemo sami, to su negativne misli i iskustva koje u konačnici treba počupati i istrijebiti. U godinama koje živimo ovdje na zemlji mi “sijemo”. I ne trebamo se tjeskobno brinuti hoće li što roditi, hoće li biti dovoljno sunca i kiše, potrebno je imati pouzdanja i vjere: On će dati! On bdije kao dobar čuvar! On zna što je potrebno!

Na nama je da sijemo i ne umorimo se u tome. Kratko zastani i promisli: Jesi li već danas što posijao? Kakav plod će izrasti iz onoga što govoriš i činiš? Hoće li biti plodova i za druge oko tebe ili će taj plod biti samo na tvoju korist? Želim ti, dragi prijatelju, čvrsto pouzdanje i vjeru, da sa sebe skineš teret da baš sve ti moraš učiniti i da se znaš zadiviti i iznenaditi nad onime što je sam Stvoritelj za tebe pripremio!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Total
0
Shares
Prev
IZLAZAK IZ DEPRESIJE – iskustvo hagioterapije

IZLAZAK IZ DEPRESIJE – iskustvo hagioterapije

Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio

Next
ČISTO SRCE

ČISTO SRCE

Piše: Kristina Jurković Kako prekrasno kliče Psalmist: Čisto srce stvori mi Bože


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati