»Od Boga dolazi svaki blagoslov« – kaže obrednik o blagoslovima (B, 6). »Kadgod Bog blagoslivlje, bilo sam, bilo po drugima, svaki se put obećava Gospodinova pomoć, naviješta njegova milost, propovijeda se njegova vjernost sklopljenom savezu. Kad, naime, Bog blagoslivlje, očituje ili pretkazuje svoju dobrotu« – naglašava Crkveni obrednik »Blagoslovi« (B,6).
No i čovjek može Boga blagoslivljati. »Kad ljudi blagoslivljaju, hvale Boga i proglašuju ga dobrim i milosrdnim«- kaže obrednik (B,6). Bog je punina bitka, apsolutna dobrota i ljepota, i stoga mu se ne može nešto dodati. No možemo mu dati svoje osobno priznanje da je dobar, milosrdan i svet. To možemo, međutim, samo ako smo u to uvjereni. Stoga moć blagoslivljanja Boga pretpostavlja spoznaju Boga i njegove stvarnosti. Bez toga su blagoslovi prazne riječi: »Po Svetom pismu sve što je Bog stvorio što svojom providnosnom milošću na svijetu uzdržava, izražava Božji blagoslov i mora poticati ljude da ga blagoslivljaju. To napose vrijedi otkada je Riječ postala tijelom: sve je stvari na ovom svijetu počela posvećivati otajstvom svojeg utjelovljenja« (B,7). Tako blagoslivljati Boga znači pokazivati mu svoju zahvalnost. Zato obrednik blagoslova kaže: »Ljudi pak blagoslivljaju Boga izričući mu pohvale, zahvaljujući mu, časteći ga svojom pobožnošću i služeći mu (B,6). lako blagoslivljamo i ljude, ipak se blagoslovi prije svega i u prvom redu odnose na Boga: uznose njegovu veličinu i dobrotu« (B.7). Blagoslivljajući Boga, čovjek se u srcu otvara Božjoj dobroti, postaje sposoban primati Božje darove, i vjerovati da ga Bog voli i da misli samo dobro s njime. Blagoslivljajući Boga, sâmi postajemo blagoslovljeni i izvorom blagoslova za druge.
Ljudi mogu blagoslivljati jedni druge. Što se tada događa?
»A kad ljudi blagoslivljaju druge, zazivaju Božju pomoć ili na pojedince ili na skupljene zajednice« (B,6). Blagoslovi, dakle, donose Božju nazočnost i Božju silu tamo gdje šaljemo
blagoslov. Tako se spas unosi u svijet, svjetlo u mrak, ljubav u mržnju, zdravlje u bolest, mir u
razdrte odnose i dobrota u zlobu. Blagoslov čisti prostore, razgoni zlo, unosi radost, obraća ljude i mijenja društvo. I ne samo ljude i društvo, nego i prirodu. Jer, blagoslovi su »usmjereni i na stvorenja, čijim obiljem i raznolikošću Bog blagoslivlja Čovjeka« – kaže obrednik (B,7).
Blagoslov je duhovna snaga. A »Duh je onaj koji oživljuje, tijelo ne koristi ništa« – kaže Isus
(Iv 6,63). Duh je ona sila koja je izlazila iz Isusa i liječila sve (usp. Lk 6, 19). Duh je sloboda: on daje mir, ljubav, dobrotu, vjernost, blagost, radost, uzdržljivost, velikodušnost i duhovne darove. Duh pobjeđuje grijeh, mržnju, smrt, bolesti; on izgoni zle duhove, stvara zdrave međuljudske odnose i osposobljava za kreativnost. Duh je Živa stvarnost koja sve drži na okupu, svemu daje život, sve uzdržava i sve privodi k cilju. »Bog je Duh«, kaže Isus (usp. Iv 4,24). »Bog je Ljubav«, kaže sveti Ivan (usp. 1 Iv 4,8).
Duh je sila koja sve drži, iza svega stoji, u svemu se nalazi i posvuda zrači životom. Njega se
prepoznaje po znakovima. U cvijetu očima vidimo materijalnu ljepotu, ali po njoj i duhovnu
stvarnost koja sve to drži. Čovjekova osoba je duhovne naravi i stoga se izražava znakovima: nema li čovjek jezika, ne może se govorno izraziti; nema li sluha, ne može se glazbeno izreći; nema li noge, ne może se izraziti plesom i sportom; nema li oči, kao da su mu oduzeti prozori kroz koje gleda.
Tijelo je poput instrumenta kojim se osoba izražava. Ono može rasti ili slabjeti, ali osoba ostaje
ista. Organi tijela se mogu presaditi, ali ne i osoba. Čovjekov duh oživljava organe, ali organi nisu Čovjek. Duh je taj koji drži kosti, meso, žile, živce, kożu i organe u cjelini. Osoba je duhovna. Kako osoba, tako se i blagoslov izražava znakovima. Kao što govor predaje nevidljive misli, a crteži i slike posreduju osjetno nevidljivu ljepotu, kao što zvukovi prenose glazbu, a slova najzamršenije nevidljive misli, tako i blagoslov prenosi Božju silu u našu stvarnost. Kao što zraka sunca prenosi nevidljivu toplinu i zdravlje, tako i blagoslov topi hladnoću mržnje i oplemenjuje grubost duše. Kao što vješt glumac može prenijeti neki prizor i dovesti do suza ili bure smijeha kazalište puno ljudi, tako i blagoslov prenosi Božju samilost i simpatiju u ljudska srca. Kao što nas prijateljski pogled ohrabruje, tako blagoslov odnosi strah. Kao što nas majčin dodir nježno oživljuje, tako nam blagoslov posreduje Božju nježnost. Kako ljubav preokreće zaljubljenika u drugačijeg čovjeka, tako blagoslov otvara prostore za zaljubljenost u Božji svijet ljubavi, stvaralaštva i mira.
Kao što nadmoć oružja dovodi neprijatelja do poraza, tako nadmoć blagoslova prisiljava zlo, Zloga i sve negativno da prizna poraz. Kao što štit zaustavlja strijele i udarce kopljem, tako blagoslov vraća strijele i lomi koplja svakog zla i proklinjanja. Kao što olovne ploče štite od opasnih Röntgen zraka, tako i blagoslov zaustavlja negativna, mračna i zla zračenja oko nas. Čovjek koji blagoslivlja, okružen je božanskom zaštitom; kao da je u zaštitnom oklopu, u tvrđavi spasa. Blagoslov, dakle, štiti od negativnih utjecaja i obogaćuje pozitivnim sposobnostima. Blagoslov stvara čisto, mirno, zdravo ozračje i tjera negativ na zračenja i razarajuće sile. Čovjek je uronjen u more nevidljivih negativnih silnica: to su grijesi, psovke, zle misli i namjere, mržnja, svade, prijetnje, proklinjanja, magijske prakse, prijevare, ogovaranja, laži, ratovi, krađe, ubojstva, egoizam, osveta i jal; sve to oplakuje dušu i koči životni elan, stvaralaštvo i optimizam.
Blagoslov je onaj koji razgoni taj dim zla, čisti zrak od zadaha Zloga, stvara čiste prostore, vraća nevinost i dražest, opravdava čednost i skrovitost, te daje snagu krotkosti. Blagoslov pomiruje zavedene prijatelje, urazumljuje neprijatelje da sjednu za pregovarački stol, iznova zaljubljuje bračne drugove, daje životu novi zanos i novu privlačnost, , čovjeku omogućuje stvaralački zamah, otkriva ljepotu kulture i religioznosti, te vraća čovjeka njemu samome i njegovu izvoru – Bogu.
Blagoslov nam daje volju i snagu da počnemo opet vjerovati u život; on nas ohrabruje da i preko »modre rijeke« radosno ulazimo u život.
Na svijetu se može živjeti, jer postoje ljudi koji blagoslivljaju. Oni su blagoslov zemlje, blagoslov koji drži svijet da se ne raspadne. Što u životu znači blagoslov, razumjet ćemo usporedimo li zemlje koje vode rat sa zemljama u miru; ili, usporedimo li zatrovanu atmosferu jednog braka s čistim ozračjem poštovanjai ljubavi bračnih drugova; ili čovjeka koji ohrabruje, tješi, pozdravlja i voli s onim koji straši, prijeti, onemogućuje misli i rad, mrzi i svemu se suprotstavlja. Pogledaj snagu pozitivnih namjera i razornu silu negativnih emocija, i uočit ćeš kolika je snaga blagoslova. Blagoslov je sila jača od svih negativnih napada, snaga velika kao Bog sâm. Blagoslov je prostor u kojem možeš biti ono što jesi, područje koje je vječno i u kojem se ne umire. Blagoslov je duhovna sila koju daruje Bog za nas i braću ljude.
POTREBNO JE BLAGOSLIVLJATI SVIJET
Svijet bi htio biti bolji. »O pomozi palom svijetu koji želi ozdravljenje«, kaže marijanski himan.
Isus nam je pokazao put do novog svijeta. On je taj put. Svijet treba voljeti onako kako ga voli Bog. Pravi stav prema suvremenom svijetu je sućut. Svijet je ugrožen. Zrak, vode, hrana, šume, međuljudski i međunacionalni odnosi su zagađeni. Čovjek je preskupo platio civilizacijski napredak. Čini se da ga to stoji čak života. Ali, optuživati svijet nije rješenje. Voljeti taj i takav svijet i zagrabiti svom dušom i snagom u Božja rješenja, u Božju silu, i tako iskapati nove izvore za bolji svijet, to je stav vjernika. Ti izvori su u nama.
Važno je početi. Čim jedni započnu blagoslivljati, oslobađati će nove molitelje i tako će se umjesto nuklearne lančane reakcije smrti aktivirati molitvena lančana reakcija života i mira.
»Gdje ljudi mole, tamo je Duh Sveti na djelu« – kaže papa Ivan Pavao II.
Nevjerojatno je to kako molitva blagoslivljanja može zaustaviti ratove, bolesti i svađe, oslobađati
od alkoholizma, zaustaviti rastave brakova, spriječiti ubojstva, socijalnu nepravdu i ravnodušnost za druge. Majka Terezija naglašava da joj je molitva omogućila sve što čini. Biskupi iz Filipina poručuju da je molitva zaustavila već započeti građanski rat. Brojni bračni parovi svjedoče da ih je molitva osvijestila, pomirila i vratila na početke ljubavi. Potrebno je samo započeti veliki pokret blagoslivljanja; najprije blagoslivljati Boga kako bi se okončala neprijateljstva između neba i zemlje, a onda blagoslivljati zemlje, narode, gradove, obitelji i pojedince. Napokon, potrebno je i sam postati blagoslov za društvo u kojem živimo.
Pokušaj ovako moliti:
»Oče sveti, neka je blagoslovljeno tvoje sveto Ime.
Neka je blagoslovljen Tvoj jedinorođeni
Sin, naš Spasitelj i Prijatelj, neka je blagoslovljen Duh Sveti Utješitelj.
Bože trojedini, neka Te stvorenja uvijek blagoslivlju, neka čitav svemir
pjeva himnu najljepših blagoslova Tebi.
O dobri Bože, neka Tvoj blagoslov ispuni sve
predjele svemira i zemlje i neka zaustavi razaranja zla.
Svojim blagoslovom natopi strukture
svijeta i iscijeli ih. Razori đavolska djela među
nacijama i državama. Neka Tvoj blagoslov ude u
Sve strukture našeg društva i našeg mjesta i neka se taj blagoslov bori s nama za bolji svijet,
za boljeg čovjeka. Pogledaj Crkvu u našem narodu i obilno je blagoslovi.
Oče Sveti, svoj blagoslov
spusti na moju obitelj i rodbinu. Oče, neka me
dodirnu ruke Tvoga Sina i blagoslove blagoslovom Oca, Sina i Duha Svetoga.
Neka Tvoj mir zavlada svijetom, Crkvom, mojim narodom,
obitelji, kućom. Promijeni nas po svojoj volji i
učini novim ljudima, Hvala, Oče, za rijeke Tvoga
blagoslova koje se sada spuštaju kao slapovi na
svijet. Želim biti prohodan za Tvoj blagoslov svijetu.
Evo me, Oče, upotrijebi me! Amen.«
Dok blagoslivljaš, možeš upotrijebiti bilo koju molitvu. Ali možeš moliti i svojim riječima.
- Najprije postani svjestan da je Bog tu, pred tobom i u tebi, a onda mu govori.
- Nakon toga zašuti i neka tvoje srce govori žarko, uporno i povjerljivo.
- Zatim napravi neku gestu blagoslova te na neko vrijeme, ako si sam, drži ispružene ruke ispred sebe kao da ih polažeš na grad, ljude, narod, razne predjele svijeta, razne skupine i skupove ljudi i tome slično.
Ostani zatim miran u uvjerenju da je Bog čuo i uslišao tvoju molitvu, i već blagoslivlja svojim bogatstvom, mirom, zdravljem i novim životom zemlju i svijet.
Ako osjećaš neki grijeh u sebi, priznaj ga. Ako te netko povrijedio, odluči mu oprostiti. Ako te
nešto ili netko zarobljava, odreci se. Tako postaješ prohodan za Božji mir i snage koje mijenjaju
ljude. Tako ustraj danima. Neka ti to postane navika, kako bi neprijatelj odmah osjetio da se ne
šališ i ne kaniš odustati od blagoslivljanja, sve dok ne zapaziš ti i drugi, da je sve više dobrote, sloge, slobode, blagostanja, mira i razumijevanja medu ljudima. Nemoj moliti otprilike, nego sa sigurnim ciljem, kao da si na startu i želiš prvi stići na cilj. U takvoj molitvi uvijek dobivaš od Boga, ako moliš kao onaj koji ne kani odustati od molbe, dok ne dobije ono za što je molio.
Misli na to da u blagoslivljanju nisi sam. Bezbrojni ljudi mole i blagoslivljaju kao ti i tako po-
staju veliki dobrotvori svijeta. Bezbrojni ljudi ne kane odustati od molitve dok ne vide promijenjene sebe i druge, dokle god čovjek u čovjeku ne prepozna brata i sestru. Bezbrojni ljudi danju i noću mole, poste i blagoslivljaju, da bi zemlji donijeli temeljnu slobodu – slobodu od grijeha, zla i Zloga.
Hoćeš li im se i ti priključiti?
Dietrich Bonhoeffer je proročki govorio o ovim vremenima još za Drugog svjetskog rata:
»Nije na nama da proreknemo dan- ali taj dan će doći – kad će ljudi biti ponovno pozvani da Božju riječ tako izgovore da ona mogne promijeniti i obnoviti svijet. Bit će to nov govor, možda posve nereligiozan, ali osloboditeljski i otkupiteljski, poput Isusova govora, nad kojim su se
se ljudi prenerazili, a ipak su od njega bili pobijeđeni. Bit će to govor nove pravednosti i istine, govor koji naviješta Božji mir među ljudima i približavanje Božjeg kraljevstva. ‘Kad čuju za sve dobro kojim ću ih nadijeliti, divit će se i čuditi svoj onoj sreći i miru što ću im ja dati (Jr 33,9). Sve dotle će kršćani živjeti u tišini i skrovitosti; no postojat će ljudi koji mole i čine pravdu čekajući na Božje vrijeme. O kad bi ti pripadao njima i kad bi se o tebi jednom reklo: Pravednička je staza kao svjetlo svanuća, koja je sve jasnija do potpunog dana (Izr 4,18).« (D. Bonhoeffer, Otpor i predanje, KS 1974., str. 140).
Bog, stvoritelj svijeta, poznaje naš povijesni trenutak i zna zašto nas poziva na blagoslivljanje.
Bog i svijet nas trebaju.
