U jednom rehabilitacijskom centru bila sam među mlađima, a najslabije pokretna.
Doživljavala sam da me gledaju sa žaljenjem. Ponekad bih htjela stati u sredini restorana i reći “nemojte me žaliti, Isus je sa mnom”.
Puno su teže nemoći kad ne oprostimo uvredu, kad smo vezani za stare navike koje nam ne dopuštaju da napredujemo.
Ustaljene molitve koje ne mijenjaju srce.
E tu me žalite!
Ovi odlasci na rehabilitaciju sve mi teže padaju. Odvajanje od obitelji, samoća u apartmanima, težina dana gdje moram sve sama fizički, a nije izvedivo.
Volim tišinu i mogu dugo u njoj biti, ipak ovdje vidim koliko sam potrebna i drugoga.
Rečenica koja mi daje utjehu u ovakvim danima je: “Stoga ću je, evo, primamiti,
odvesti je u pustinju
i njenu progovorit’ srcu.” (Hoš 2, 16)
Oblikuje me i ovo iskustvo i daje neki novi pogled, jasnoću za bitno.
Prigrlit ću ga zato i izaći jača!
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
