Ured za brak i obitelj Vrhbosanske nadbiskupije i zajednica „Molitva i Riječ“, u suradnji s Centrom za savjetovanje Vrhbosanske nadbiskupije i Pastoralno-socijalnim centrom „Sv. Josip“ Caritasa Vrhbosanske nadbiskupije, organizirali su u spomenutom Caritasovom centru u Lugu kod Kiseljaku višednevnu korizmenu duhovnu obnovu za obitelji pod nazivom „Budeš li vjerovala, vidjet ćeš slavu Božju” (Iv 11, 40).
Voditelji duhovne obnove bili su Jozo Kuzmanić i Marina Peterlin, članovi zajednice „Molitva i Riječ“. Program i sadržaj ovog susreta, koji je trajao od 20. do 22. ožujka 2026., slijedili su model pokojnog vlč. Tomislava Ivančića, utemeljitelja spomenute zajednice i hagioterapije.
Kroz razmatranja, osobnu molitvu, sakrament pomirenja, slavlje Euharistije, klanjanje i razmjenu iskustava sudionici su imali priliku za susret s Bogom, samima sobom i jedni s drugima. Za djecu prisutnih roditelja sve dane duhovne obnove bio je pripremljen poseban program koji je uključivao rekreacijske, odgojne i duhovne trenutke.
Posebno dragocjeni trenuci ovoga susreta, na kojemu se okupila 21 obitelji iz raznih krajeva Bosne i Hercegovine te Hrvatske, bili su susreti s kardinalom Vinkom Puljićem, vrhbosanskim nadbiskupom u miru. Kardinal je s prisutnim obiteljima slavio svete mise i predvodio euharistijsko klanjanje. Jedna od glavnih kardinalovih poruka obiteljima bila je da u Isusovoj patnji i smrti otkriju smisao svoje patnje, ali i radost uskrsnuća.
Vrijedi spomenuti kako je u organizaciji i realizaciji duhovne obnove sudjelovalo je oko 150 osoba (roditelji, djeca, tete čuvalice za djecu, voditelji, svećenici, redovnice, te osoblje Caritasova centra).
U produžetku vam donosimo neka od iskustava s duhovne obnove.
Nakon dana provedenih ovdje imamo nove obiteljske odluke. Jedna od njih, između ostalih, je obiteljska satnica za Riječ Božju. A nakon Jozinog “preskočenog otpada” imat ću više razumijevanja za svog supruga.
Branka
Hvala ti, Isuse, na bezuvjetnoj ljubavi koja me mijenja i liječi. Svaki put kada sam u tvojoj prisutnosti i kada mi srce zaigra ja sam našla svoj dom i smisao života. Često to zaboravim, ali ova duhovna obnova mi je opet otvorila oči. Znam da ti si jedino PUT, ISTINA i ŽIVOT.
Sada osjećam lakoću i doista dišem cijelom dušom. Plakala bih stalno u radosti i Božjoj prisutnosti i miru.
Andrea
Hvala ti, Isuse, na najvećem daru koji si mi dao. To si ti Isuse! Volim te. Ti si prekrasan.
Mijo
Posvijestio sam sebi da ne mogu ništa bez sile i snage Duha svetoga. Dobio sam ohrabrenja po mnogim svjedočanstvima koje su sa mnom braća i sestre po Kristu podijelili u slobodnome vremenu.
Željko
Iako sam mislila da ću Božju slavu vidjeti u jednoj stvari za koju sam molila, kao i obično On to preokrene i svoju slavu pokaže gdje se ni najmanje nisam nadala.
Hvala Bogu na divnim poticajima i na divnoj ispovjedi.
Marija
Hvala Isusu što me je pozvao na ovaj susret. Što nisam sama i onda kada mislim da jesam. Hvala ti, Isuse, što znam reći svojim riječima tebi što me boli svaki dan kao svom najboljem prijatelju. Zapali moje srce preko Duha Svetog da još više gori za tebe.
Verica
Hvala ti, Gospodine, što me tražiš, probijaš moju gluhoću. To si ti, Isuse! To si ti!
Mate
Prijateljica iz Zajednice jednog dana upitala me hoću li i muža pitati da ide s nama u Kiseljak?Nisam to imala u planu jer sam bila uvjerena da neće i ne bi mu htjela ništa nametnuti. Upitala sam ga i to je bilo sasvim dovoljno. Moj suprug je pristao. To je već bilo čudo. I pomislila sam – samo neka bude tu. Nisam očekivala od njega da prati predavanja ako to ne želi.
Bila sam zahvalna i radosna da idemo i da ćemo provesti vrijeme jedni s drugima.
Tjedan prije odlaska u Kiseljak on je prolazio kroz veliku i prvu krizu unutar svoga bića i jako teško nam je bilo tih pet dana. No ja sam učinila ono što je Prezbi govorio. Kleknula sam, donijela odluku da ću šutjeti, vjerovati i sve će biti dobro te da Isusu sve prepuštam. Kad je došao dan polaska mirno je krenuo kao da se ništa nije događalo. Već od prvog dana, primijetila sam da mu se sviđa i da mu je dobro.
Nikog nisam trebala buditi, svi su bili na vrijeme budni i ništa se nije propustilo. On je prvi bio spreman. Dok smo se vozili prema Kiseljaku ja sam u svojoj glavi i srcu predavala sve Isusu, ali ipak sam imala očekivanja i plan kako će njega oduševiti netko od voditelja ili ljudi pa će Duh Sveti ga tako dotaknuti kroz neke lovačke priče i zgode koje on voli slušati. Pomislila sam s obzirom na to da ondje ima muškaraca koji vole loviti divljač (jer je on lovac) – kako će se on preko toga povezati i otvoriti se Isusu iz Nazareta. 
Bogu hvala da sam totalno bila u krivu. I dok smo slušali seminar shvatila sam kako sam ja ta koja se treba obratiti i povjerovati.
Dok sam promatrala muža ganulo me koliko je upijao svaku riječ. Nastojala sam da ne primijeti koliko to sve kužim i da bude potpuno u slobodi. Otkrivala sam sasvim novi pogled u njegovim očima i opipljivo je bilo kako Duh Sveti s njim nježno postupa. Shvatila sam kako sam ja njega odavno spremila u ladice i sama procjenjivala njegov domet vjere i mogućnosti. Ja sam zapravo nevjernik, koji ne vjeruje da moj muž može biti sasvim novi čovjek. Moj muž i jeste sasvim jedan drugi čovjek , a zapravo tom istinskom u njemu ja nisam dala priliku da zaživi u njemu i van njega. Iako sam znala tko on može biti i tko je on zaista. Znala sam, ali nisam vjerovala da to može sve iskazati i da on to sam u sebi hoće i može otkriti te da je on jako gladan i žedan to spoznati.
Bila sam kratkovidna i nisam bila svjesna koliko ja zapravo stojim na putu između njega i Isusa. Isus ne može do njega jer ja prva nisam vjerovala i nudila sam Isusu svoj način i zapravo kao da sam nesvjesno ja govorila Isusu kako i što on treba s mojim mužem činiti.
Gledajući suze radosti u očima mog muža i njegovo oduševljenje Isusom koji pravi na obali apostolima doručak i oživljuje Lazara ja sam progledala.
Tog trenutka sam shvatila da sam ja taj nevjernik i da se ja moram maknuti na putu između Isusa i njega i to sam učinila. Prvo se pokajala i zatim predala i povjerila Isusu i zahvalila Onda mi je On dao otkriti predivne crte i karakteristike i mišljenja moga muža koje nikada nisam primijetila. Prvi put bili smo jedno uz drugo s jednim novim žarom. Koje je daleko od emocija. To je jedno duboko zadovoljstvo, neizmjerna radost i zahvalnost – što je baš on moj muž a ja njegova žena. I sve je dobro.
Zahvaljivala sam u duhu neprestano za svaki njegov osmijeh. Vidjela sam koliko sam ja ključna kao kanal i alat koji može iz tog čovjeka potaknuti samo dobro, ako sam ja dobro i u dobroti. Kad su voditelji rekli neka podignu ruku muževi koji misle da je njegova žena divna i da je vidi novim očima, on je među prvima digao ruku. Smiješili smo se na glas kao dva zaljubljenika. Uzeo me za ruku i šalio se da iako mi je jednom rekao da me voli i ranije držao za ruke da valja ponoviti. Jer su voditelji u tom kontekstu pričali ono gdje se on pronašao kao muž.
Naš govor jedno prema drugom dobio je jednu novu osobinu. Jedna lakoća, nježnost i uvijek doza dosjetljivosti, nove bliskosti, humora koji je ljupkost. Obraćanje pažnje na detalje, zaustaviti se u trenutku, tražiti se pogledom i riječju.
U njemu se rodila nježnost i zahvalnost. Počeo je činiti male sitne stvari koje nikad nije činio. Obrisat će stol iza sebe, poslužiti sebi hranu, zaustaviti se pred djetetom, preda mnom, osluškivati. Češće tijekom dana poviriti u kući samo da se javi i da nas zagrli, poljubi. Nekom sitnice – a nama cijeli paket Božjih obilja i milosti.
Moj muž je prvi dolazio na susrete i odlazio zadnji, družio se s muževima.
Zamijenili smo uloge. Više ne prepričavam ja kako je bilo na seminaru. Sad je govorio on. Upamtio je svako ime, sve o tim ljudima, djeci. Divio se tim očevima i ponosan shvatio da i on može sa svojih četvero također otići negdje sam te da bi on to htio i mogao.
Zatim češće želi da odlazimo na samo na večere i da razgovaramo.
Tko zna što će još biti. Sačuvaj nas Bože od zaboravljivosti.
Najvažnije je to da nije trebao ni lovac niti lovačka priča Isusu da pokuca na njegova vrata i da mu ovaj otvori.
On je vrata otvorio sam prepoznavši Isusa čovjeka,ribara ,Boga koji plače. Boga koji ljubi njega.
Sandra Grbavac 4. točka formacije
Osjećam veliku radost i zahvalnost što sam i ovaj put s obitelji bila sudionica ovakve duhovne obnove za obitelji.
Voditelji seminara Marina i Jozo su nas s toliko jednostavnosti, a tako duboko, uveli i proveli kroz ISTINE NAŠEG STVORITELJA.
Vratili smo se sami sebi, a prvenstveno Gospodinu u nama. Odmah na početku kao da mi je laknulo kad su nas voditelji podsjetili da smo tu zapravo došli radi samih sebe i da imamo pravo te dane biti sebični. Jer se ovaj put na seminar odazvalo nekoliko obitelj koje sam ja pozvala i tako sam si ja sama sebi neprimjetno “natovarila” odgovornost koja mi ne pripada (nego samo našem Gospodinu) – hoće li seminar ispuniti njihova očekivanja. Te početne misli naših voditelja snagom Duha Svetoga kao da su me vratile na tvorničke postavke i od tog trenutka vise apsolutno nisam marila kakvi će biti dojmovi drugih, nego kakva ću ja s ove duhovne obnove otići.
Kao i prošli put i sad sam među sudionicima mogla osjetiti toliku ljubav, radost, poniznost, jednostavnost.
Nova poznanstva i susreti s već poznatim licima, kao i njihova svjedočenja Evanđelja su mi od neprocjenjive vrijednosti.
Ne mogu ne zahvaliti i svima onima koji su brinuli o našoj djeci, ali ne samo o tome da su fizički zbrinuti, nego sto su i oni mogli sresti i doživjeti Isusa koji je živ.
Koliko god se trudila riječima opisati sto sam doživjela, mislim da mi ne polazi najbolje za rukom, nego to svatko treba doživjeti.
Ne želim mijenjati onog do sebe, niti čitav svijet, nego sebe!
Vikica Garić, Kiseljak
Hvala ti Gospodine što si me pozvao na duhovnu obnovu među tvoje prijatelje. Od srca ti hvala na onima koji vrše volju tvoju, na njihovoj vjernosti tebi i velikodušnom služenju.
U Kiseljaku sam se podsjetila da je najbitnije tko sam to ja, a ne što radim, što imam i slično. Program je bio prilika da muž i ja zajedno rastemo u ljubavi prema Gospodinu i u ljubavi jedno prema drugome. Da se još više zaljubim u njega, da mu svakodnevno opraštam i trudim se ljubit ga kako ti mene ljubiš.
Čula sam neke nove stvari i čula sam neke meni već poznate stvari. Što mi je bilo novo i zanimljivo, zapisala sam u nadi da ću znat u pravom trenutku posegnuti u sjećanje za darovanom spoznajom. Međutim, ono što me se najviše dojmilo je kako su voditelji svjedočili ljubav prema tebi Gospodine. Pričali su nam o Tvojoj ljubavi prema njima. Onda sam je prepoznala i prema meni. To je biser koji ne želim izgubit, već svakodnevno gledat u njega, da nikad ne zaboravim tko sam i čija sam.
U okruženju punom dječje radosti, obiteljske topline, bivanju uz kardinala i svećenike i Ti si osjetno bio s nama.
Isusova prijateljica
Dragi Isuse,
Hvala Ti za ovih par dana okrepe i Tvoje blizine, Tvoga mira i odmora.
Samo Ti znaš di sam sve bio, kolike seminare obišao i kolike dane i godine predavanja odslušao, i da sam nakon svega skoro pa u potpunosti odustao od svih tih seminara, obnova prepunih predavanja, koraka, uputa, mudrosti ovozemne, farizejske većinom. Ipak puno si mi dao kroz sve njih, neprocjenjivo, male djeliće Sebe.
Na poseban način ti zahvaljujem za ova dva- tri dana ovdje u Kiseljaku.
Najbolje znaš da sam umoran nevoljko, samo zbog djece, došao u neku zabit pored Kiseljaka, ali ako dopustiš rado ću se vratiti.
Hvala ti za Tvog slugu Vinka koji je otvorio vrata svog doma i svog srca da u svojoj starosti i nemoći napravi mjesta i za mene i moju obitelj. Hvala ti za svaki osmijeh Isusove blagosti koji sam vidio na njegovom licu, hvala ti za selfi s mojim anđelima, hvala na najljepšem klanjanju ikad, tako jednostavnom, s iskrenom molitvom tog Tvog sluge, hvala ti za mir i odmor koji sam ovdje doživio.
Hvala ti za ljubav kojom si obdario i sve ove ljude iz organizacije, puno ih je koji dugo pričaju, puno ih je koji bolje pričaju, puno je većih, bolje organiziranijih zanimljivijih, zabavnijih ali ova ekipa ljudi je došla cijeloj mojoj obitelji, da nam sluzi dva tri dana, da nam pomogne, da me okrijepi, da mi da rubac i otare znoj, suze, krv i pljuvačku, Tvojom snagom naravno, to je nešto sto se ne događa često, da ne kažem nikada, danas kao da je kršćanstvo pretvorilo u judaizam prije tvog prvog dolaska, nagomilali smo sebi učenja i običaja, pravila… ali kao da se Tvoje snage odreklo, ovdje sam vidio slabe obične ljude, ribare, ali pune Tvoje snage.
Hvala ti za predavače koji su svoja srca otvorili, za Tebe posvjedočili, dali meni iz svojih srdaca ono sto su smatrali najvažnijim i najdragocjenijim sto si im dao, hvala ti na poseban način na ovim odgojiteljima koji su došli u pratnji, koji su pazili, učili, animirali moje anđele.
Prelijepo je bilo u ovim danima gledati sve ove majke i očeve kako provode vrijeme sa svojom djecom, njihov smijeh, njihovu radost u tom druženju, ali još mi je ljepše bilo vidjeti neke 4 žene/djevojke kako su mi dale ovaj svoj vikend, nesebično, da ja odmorim one su čuvale mog najmanjeg Andjela, neke druge 2-3-4 su čuvale mog drugog mezimca, neke druge su učile i radile s mojim prvencima.
Hvala ti Isuse na cijeloj toj ekipi sto su se tako nesebično dali u službu cijeloj mojoj obitelji i tako posvjedočili za Tebe, za Istinu, ne samo riječju nego i djelima.
Ivan Pavković
