Pripremila: Marina Ćavar
U subotu, 21. veljače 2025. godine, u Crkvi Uznesenja Blažene Djevice Marije u Oroslavju, održana je hagioterapijska tribina: „Kako do duhovnog zdravlja. Duhovno-antropološki pristup prema modelu prof. Tomislava Ivančića“. Voditelj tribine je bila Lana Poljak Branisavljević, hagioasistentica u Centru za duhovnu pomoć iz Zagreba. Organizatori tribine bili su članovi područne zajednice Zajednice Molitva i Riječ iz Oroslavja i Centar za hagioterapiju Oroslavje.
Voditeljica Lana Poljak Branisavljević, koja je ujedno i socijalna radnica u Domu za starije osobe, progovorila je o svom vlastitom iskustvu izlaska iz patnje, putem hagioterapijskih susreta. Bila je uvjerena vjernica, ali iz patnje nije znala izići. Kroz hagioterapiju, shvatila je kako je u stvari, bila nevjernica. „Strah – to je očekivanje zla, povjerenje je očekivanje dobra“, pojasnila je. Teologija nije nešto, nego Netko. Isus donosi sliku Oca koji nas ljubi. Temelj svega postojanja je Dobrota, Ljubav, koja ne može proći.
No, zapitala se gdje je moj duh? A gdje sam to ja? Utemeljitelj hagioterapije prof. dr. Tomislav Ivančić, pitao se zašto čovjek pati? Kao da rođenjem stupiš na pozornicu života, odglumiš, nakloniš se, i ideš dalje. Ponekad nam je potreban netko tko bi uzeo lampu i posvijetlio nam stvarnost u kojoj živimo.
Voditeljica je upozorila kako je jedna od velikih duhovnih patnji današnjeg čovjeka i nesvijest – čovjek nije svjestan sebe, drugih, niti prirode oko sebe. Ulazimo u rutinu, kopiranje drugih, površnost. Na svojim leđima nosimo previše toga. Svaka osoba reagira iz svoje patnje. Što smo stariji, manje postavljamo pitanja, a znatiželju nikad u sebi ne bi smjeli zatomiti.
Podsjetila je koliko je toga kršćanima dano kroz Crkvu i sakramente, Evanđelje.
Upozorila je kako su strahovi u čovjeku, simptomi. Navela je primjer automobila u kojem lampica na kontrolnoj ploči svijetli – nema benzina. Što ćemo učiniti? Mijenjati lampicu ili natočiti gorivo? U hagioterapiji se ne liječi, nego donosi zdravlje. Zlo je nametnik na određenoj duhovnoj sposobnosti, npr. pamćenju i sjećanju. Perfidna zamka zla je da nas rasipa.
Još je jedna zamka današnjeg čovjeka – nikada nije u sadašnjem trenutku. Ili je u prošlosti ili se pita što je negdje drugdje, kod kuće, je li sve ostavio u redu, na poslu? Duhovni lijek je postati svjestan! Kad kuham – kuham!
Sudionicima u punoj Crkvi, hagioasistentica je u završnim riječima, napomenula kako se kada dođe kriza, potrebno sjetiti koje neizmjerne snage čovjek ima u sebi, te kako Ljubav vodi ovaj svijet. Stvoritelj uvijek
pruži više nego što bi netko mogao planirati, kada imamo u njega povjerenje.
Na kraju susreta, župnik Ivan Lastovčić, zahvalio se voditeljici tribine i prisutnima, te izrazio želju za daljnjom suradnjom.
