Piše: Dragica Medved
Danas slavimo dan domovinske zahvalnosti, Dan oluje 5. kolovoza, koja je donijela slobodu i mir u mojoj domovini, promijenila naše živote.
Sjećam se nekakve muke, tuge, mraka i gotovo bezizlazne situacije u kojoj smo bili. I onda, kao neki uragan, hrabri ljudi prošli su krajevima koji su bili pod okupacijom. Bilo je iznenada, brzo i došlo je oslobođenje. Zavijorila je zastava na kninskoj tvrđi, u narodu radost, veselje. U trenu je nestalo muke, samo radost i ushićenje.
U životu dolaze životne oluje, a danas sve češće u prirodi, teško se nosimo s njima. Kao da nas žele satrti, oblaci mračni, vjetar silovit. Iza toga dolazi sunčano jutro, tiho i mirno, ptice radosno cvrkuću, a čovjek gleda štete koje je oluja ostavila iza sebe, ali ostao je na nogama da ponovno gradi.
Što meni ova oluja govori?
Opominje me, poziva na promjenu, poziva da si podsvijestim što je najvažnije u mojem životu. Živim li tako da mirno mogu reći, ja sam spremna ovog trenutka za prijelaz. Kuda ja to idem, gdje je moja prava domovina, koji je smisao mojeg života, zašto uopće
živim? Vjerujem da nam se u trenutcima oluje i ova pitanja nameću.
Gdje je moja sigurnost?
Tko može zaustaviti oluju?
Postoji samo jedan koji je to mogao i koji to i danas čini. Rekao je uzburkanom moru „utihni, umukni …i nasta velika utiha“. More se smirilo, lađa nije potonula, strah učenika je nestao i nastalo je čuđenje i velika radost. Tko je ovaj da mu se i vjetrovi i uzburkano more
pokorava? Jesam li spremna povjerovati u tu istinu?
Imamo predivnu domovinu, mali prostor a pun ljepota. Plodne ravnice, vinorodni brežuljci, predivno čisto more, stotine otočića, dobri i marljivi ljudi, to je naša domovina na zemlji. Predivna je pjesma; “Croatio iz duše te ljubim, koja nas poziva, „…….nemoj sine nikud ići, nek te hrani kora kruha, zrno soli, nek ti kušin bude istina, …, al Hrvatsku sine voli“.
Volim li ja svoju domovinu? Poštujem li njene zakone? Poštujem li zemlju koja mi je dana? Svaki stranac koji dolazi govori o ljepoti i sigurnosti u mojoj domovini.
A ja, vidim li to?
Vidim li tu dobrotu Stvoritelja koji me je stavio u ovu prelijepu zemlju. Ja nisam slučajno ovdje. Dio sam Stvoriteljeva plana da je izgrađujem svojim talentima, da bude bolja i ljepša. Ja imam svoju zadaću ovdje na zemlji.
Koja je to moja zadaća?
Biti u dobroti, misliti, činiti dobro prema svakom čovjeku, prema bližnjemu, prema potrebitima. Biti u istini jer samo je jedna prava istina koja vodi ispravnim putem, živjeti po moralno etičkim načelima, dati svoj doprinos da ta istina koju živim bude svjetlo u mojoj okolini. Tisuće takvih malih svjetlila razgoni mrak, razgoni mračne oluje. Živjeti u ljubavi, opraštati i ljubiti svoje neprijatelje, pomoći im da i oni uđu u svjetlo. Samo toliko koliko sam ja u dobroti, istini i ljubavi, svjetlo će se vidjeti.
Zaronimo zajedno u radost