Piše: Marina Ćavar
Bila je u dugoj vezi. Neodlučna za brak. Ljubav je tu, ali za taj korak kao da je nedostajalo hrabrosti, povjerenja. Govorila sam joj o ljepoti braka, zajedništvu muškarca i žene, partnerstvu, kako na neki način, u braku, muškarac i žena mogu biti poticaj za daljnji rast i razvoj, što sam i sama iskusila. Kada bi moj suprug donio odluku za učenje nekih novih sadržaja, odmah bi to poželjela i ja, te i sama donijela vrlo brzo istu odluku.
Kada bi on krenuo popravljati neke stvari u našem domu, ni sama nisam mogla mirovati, nego bih krenula oprati prozore i zavjese, napraviti generalno čišćenje, ispeglati mu košulje.
Čovjek u braku sazrijeva, postaje odgovoran.
Njegov život dobiva sasvim novu dimenziju življenja. Kad si u braku, vrlo brzo učiš praštati – ili te nema, niti tvog braka. Ali iz praštanja, dolazi novo rađanje,nova ti. I u vlastitom braku iskusila sam kolika je snaga praštanja, te mijenja u trenutku mene, oslobađa okova zamjeranja, a drugu osobu zna preobraziti.
Nedugo nakon naših razgovora, nakon deset godina veze, odlučila se za brak. Imala je najljepšu vjenčanicu koju sam ikada vidjela. Široku krinolinu, s kojom je jedva prolazila kroz vrata. U divnom restoranu, s kaminom. Nakon dvije godine, njihova ljubav i odluka za ljubav, okrunjena je djevojčicom. Šalju mi fotografije, njih troje, nasmiješeni…
Magistar religiologije, teolog i viši ekonomist. U braku. Ivančićeve seminare je pohađala još kao djevojčica s obitelji. Od drugog Međunarodnog studija hagioterapije uključuje se svjesno, u sasvim drugačiji pogled na svijet i društvo, te se kasnije priključuje ZMR, kroz polaganje ispita, slušanje seminara nove evangelizacije i praksu u Centru za duhovnu pomoć. Trenutno u zajednici djeluje kao evangelizator. U formaciji je za hagioasistenta.
