Piše: Marina Ćavar

Bila je u dugoj vezi. Neodlučna za brak. Ljubav je tu, ali za taj korak kao da je nedostajalo hrabrosti, povjerenja. Govorila sam joj o ljepoti braka, zajedništvu muškarca i žene, partnerstvu, kako na neki način, u braku, muškarac i žena mogu biti poticaj za daljnji rast i razvoj, što sam i sama iskusila. Kada bi moj suprug donio odluku za učenje nekih novih sadržaja, odmah bi to poželjela i ja, te i sama donijela vrlo brzo istu odluku.

Kada bi on krenuo popravljati neke stvari u našem domu, ni sama nisam mogla mirovati, nego bih krenula oprati prozore i zavjese, napraviti generalno čišćenje, ispeglati mu košulje.

Čovjek u braku sazrijeva, postaje odgovoran.

Njegov život dobiva sasvim novu dimenziju življenja. Kad si u braku, vrlo brzo učiš praštati – ili te nema, niti tvog braka. Ali iz praštanja, dolazi novo rađanje,nova ti. I u vlastitom braku iskusila sam kolika je snaga praštanja, te mijenja u trenutku mene, oslobađa okova zamjeranja, a drugu osobu zna preobraziti.

Nedugo nakon naših razgovora, nakon deset godina veze, odlučila se za brak. Imala je najljepšu vjenčanicu koju sam ikada vidjela. Široku krinolinu, s kojom je jedva prolazila kroz vrata. U divnom restoranu, s kaminom. Nakon dvije godine, njihova ljubav i odluka za ljubav, okrunjena je djevojčicom. Šalju mi fotografije, njih troje, nasmiješeni…